ZA OVDJE I PONIJETI
Najljepše zaključke pročitao sam u uvodima
I najbolje početke pročitao na krajevima.
Nisam imao vremena za šetnju,
Jer nisam htio da prekinem maraton koji trčim u sebi.
Volim ljeto jer sam rođen u novembru.
Ne pitaj me što u teglama držim poeziju
Za ovdje i ponijeti.
Nered u redovima.
Najviše se nesrećni smiju
Dok druge usrećuju.
Od običnog čovjeka ništa neobično čuti nećeš.
I nije ni čudno što ni u ogledalu sebe ne
Srećeš.
Pretpostavljaš da tragove ostavljaš,
Ustvari samo pod prljaš.
Onda kada pomisliš da vodiš
Tada najviše srljaš.
***
PUSTI ME
Lake noći, teške zore
Ostao sam i branim se lutanjem,
U daljini vidim semafore,
Pusti me da penjem se spuštanjem.
Pusti me, ne opominji,
Ja još uvijek mirno spavam,
Spuštene glave ne proklinji,
Na taj brod se ne ukrcavam.
Kameni vrat nose papirne noge.
Stari život, novi prag.
Nisu to kiše, to su obloge,
Pusti me da hodam unatrag.
***
KOFEIN
Suviše je u mojim venama kofeina,
Da bih zatvorenih očiju gledao na svijet.
Gdje sloboda nosi okove od tišine,
A stari ideali spavaju pod prašinom novca.
Hodam ulicama gdje rijeke ne teku,
Trotoari šapuću istinu o pukotinama.
Laži kupuju mjesto na vrhovima zgrada,
A suviše je gorčine u vazduhu da bih ćutao.
Suviše je kofeina u mom nemiru,
Da bih sanjao prazna obećanja,
Kad na svakom uglu ćuti istina
U reklame umotana.
I čeka da bude pročitana
Dok svi zure u ekrane.
***
HODNICI
Ako te pustim kroz hodnike moje
Nećeš pronaći ni svjetlo, ni riječi.
Izgubićeš se u lavirintu što ne zna za boje
U ruševinama snova gdje tama liječi.
Ne vidiš, tvoj put nije ovdje,
Svijet je unutra, a ti stojiš van.
Samo onaj koji korača kroz sopstvene vode
Može da voli i pronađe dan.
Zato ostajem sam.
Kroz tišine koračam,
I budim se svaki put kad se sklonim.
Svjetlost iz sebe pažljivo čuvam,
Sa slabostima svojim se neprestano borim.
***
NAŠE PRAVO PRAVO
Imam administrativnu zabranu
Na manje od pet zagrljaja
I deset poljubaca.
K’o da ljubav ima klauzule i paragrafe.
A mi smo u prekršaju strasti, zar ne?
Akvizicija tvojih snova dok primam akontaciju šapata,
Od tvog pogleda potpisan na vrhu srca.
A ja amnestiran od svih svojih nesanica,
Jer samo u tvom prisustvu san nosi ime.
Imam jedan amandman na našu ljubav,
Kao u nekoj pjesmi u kojoj su zvijezde na licitaciji vječnog neba.
Ti budi moja najbolja ponuda.
Na aukciji Saturnovih želja prodao sam svaki trenutak.
Za jedan tvoj osmijeh, najvredniji iznos
I avans dodira unaprijed isplaćen nježnošću.
Naš bilateralni sporazum potpisan na usnama,
Dok cesija pogleda mijenja vlasništvo nad trenucima.
A ekstradicija tuge zauvijek izručena oblacima,
Jer u tvom zagrljaju svi zakoni svijeta prestaju da važe.
***
PIJEM SVOJE GREŠKE
Sjedim za stolom
Pijem svoje greške
Puši se dim u njemu plove slike
Razbijenih snova i šapata neizgovorenih riječi.
Svaka riječ što prećutah vraća se
Kao eho udarajući tišinu,
Koja je u meni glasnija od svakog protesta.
Svijet prolazi pored mene,
Ne dotiče me jer svakako ga osjećam,
Kao hladan vjetar što prolazi kroz zatvorene prozore,
Ne poziva nego proždire.
____________________________
ZEKERIJA ZEKŠA ŠAĆIROVIĆ rođen je 8. novembra 1988. godine u Novom Pazaru, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Bavi se pisanjem poezije, filmskom i književnom kritikom te fotografijom, kroz koje izražava svoj kritički stav prema društvenim i umjetničkim fenomenima. Prva zbirka pjesama pod nazivom “Delirijum” objavljena je 2017. godine i sadrži 52 pjesme. Njegovi radovi odlikuju se preispitivanjem samog sebe, društvenih normi i introspektivnim temama. Pored vlastitih djela, bio je uključen u kolektivne književne projekte, uključujući zbirku “Garavi sokak” iz 2015. godine i projekt “Misli sandžačke omladine” iz 2013. godine. Njegovi radovi su također objavljivani u časopisu “Bošnjačka riječ” i magazinu “SAFF”. Svoju drugu knjigu pod nazivom ’’Pogled“, koja sadrži pjesme, priče i umotvorine, izdao je 2026. godine.
čovjek-časopis 