POEZIJA BIRSENE DŽANKOVIĆ

OGLEDALO

Oči ispijene.
Lice tuđom rukom umiveno.
Jed. Čemer.
Bačena.
Korak bez zaustavljanja
u bojama osmijeha daleko stiže.
Pred njom ruke. Crne.
Grube. Istrošene.

Diše. Svezanih prstiju.

I onda glas
„Polako.
Sve će ovo proći.”
Okiva.

***

BEZ TRAGA

Dolina. Korake utapa i tragove briše.
Žena skamenjena.
Na obrazima životi urezani. Svakoj isti kraj.
Svakoj isti kraj.
Usnama miču. Riječi ne izlaze.
U njenim očima moja kći,
trči.
Trči kroz polje koje nestaje.

Tišinom savladane.

Pucanje.

U sobi ni ptica,
ni žena,
samo ja.
I teret imena.

***

*

Među nama
upražnjeno mjesto. Tišina.
I sjenka što ime čuva od nas.
A od nje smo.

Ona.
U dimijama.
Ona
u sjeni koraka.
Ona.
Kratka daha.
Bez predaha.

Ona
među nama sjena
bez imena.

***

O KONCU

I te ojice.
U njima
mnogo godina uhlekano.
O njihovom koncu
kraj.

Skini.
Kažem joj.
Skini
taj konac oko vrata.

Pokidala je konac.
Al nit za vratom ostaje.

***

NA VODU

Bunar.
Ogledalo u njemu.
Nagnuto lice Narcisa.
Tone? Gleda?

Ne zna.

Život? Smrt?
Ne zna.

Nijemi predah.
Riječ koja okov kida.

___________________________________________________

BIRSENA DŽANKOVIĆ rođena je 2.9.1988. u Novom Pazaru. Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru diplomirala 2011. godine na Departmanu za srpsku književnost i jezik. Na istom Univerzitetu 2013. godine završila je master studije odbranivši rad na temu “Lik odsutnog oca u romanima Bašta pepeo i Cink”. Glavna i odgovorna urednica Web časopisa za književnost Eckermann. Autorica zbrike poezije „Nefs i ruh“ (2015) poeme „Singularitet“ (2017) zbirke poezije „Otvorena knjiga zatvorena“ (2020). Piše književnu kritiku i objavljuje u književnim i naučnim časopisima. Angažovana je na uređivanju udžbenika.