POEZIJA SINIŠE AVRAMOVA

KAMENJE SE

kamenje se kotrlja ulicom
kad ne pada iz vedra neba

krave ga sanjaju
u visokoj travi
na obali reke

palimo ga
u prozoru
da gori celu noć

onda menja dlanove
nagnuto nad ponor

ili sa zečevima
skakuće

po koži
snežnog leoparda

***

OVO NIJE CRNO

crno nije dovoljno neutralno
razmišljao sam o sivom
ali ni sivo nije

ostalo je belo
ali previše zvuči kao predaja
ili kao nešto čisto

a ja znam
ništa nije čisto
ništa, ponajmanje od svega

ostalo mi je crno

ali dosetio sam se:
na crno sam stavio cedulju
OVO NIJE CRNO

i tek tu
sam se zakopao

pa sam stavio drugu cedulju
preko prve
NI OVO NIJE CRNO

pa treću
da razjasnim stvar
OVO NIJE NIŠTA

ali ništa je već bilo zauzeto

pa sam počeo da lepim cedulje
po svemu
po rukama
po licu
po vazduhu

OVO NIJE RUKA
OVO NIJE LICE
OVO NIJE VAZDUH

i više nije bilo mesta
za ono što jeste

cedulje su počele da otpadaju
ali nisu prestale

padale su sporije od mene
ja padam svaki dan
čak i bez neba

a svaka cedulja
dok prolazi pored mene
kaže nešto drugo

i nijedna
ne pogađa

***

ČOVEK IZ VODE

danas na reci
odjednom

čovek izronio

glavom
grudima
ramenima

bez maske
opreme
go
i beo

udahnuo
zaronio

još neko vreme
stajao na obali

ništa više
nije izronilo

***

BEZ REČI

biram
najsitnije oblutke

stavljam ih u usta

dugo ih sišem
i žvačem

prevrćem ih jezikom

kuckaju o zube

i opet

bez reči

***

M I K R O B A R I

Premeštam rečenicu
iz leve ruke u desnu
nije teža, samo je toplija
kao jučerašnji hleb koji nisam pojeo

Stavljam tačku pa je brišem,
pa ostavim prazninu
to je već nešto
to je već forma
to je već gotovo, skoro

Ulica stoji ukoso
niko je nije ispravio
prolaze ljudi
više kao navika nego kao namera

Jedem nešto što liči na obrok
nije loše, nije dobro
zadržava me tu gde jesam

Reč se otvara pa ne zatvara
ostane poluotvorena
kao vrata
iza kojih nema ničega
vazduh svejedno ulazi

Ne znam da li sam počeo
već sam negde na sredini
i tu je dovoljno mesta

Ponavljam kamen kamen kamen
posle trećeg puta
više nije isti
nije ni drugačiji

Ne završavam ovo
ostavljam ga da stoji
kao stolica
na koju možda
jednom sednem
ja ili neko drugi

_____________________________

SINIŠA AVRAMOV rođen je 1974. godine u Bečeju.
Objavio tri zbirke pesama: Povodom vode, Maslačak i drugo čudno bilje, Pesme za unutrašnje dete posle kraja sveta.