HEROJ DANA
Svi smo mi prolazni ugrizi stvarnosti.
Mačka je na drvetu
i nitko se ne penje po nju.
Ljudi bi htjeli biti poznati i priznati,
dokazati da vrijede više.
Nema heroja dana,
samo riječi
kojima zatvaram večer.
Smijem se sebi
dok drugi već odlaze.
Pijem višnjevac
i još malo se lažem
prije sna.
***
PRAZNIK
Odlučio sam danas napraviti praznik.
Neka svijet miruje i boluje i zadovoljava svoje potrebe.
Ja ću ići dalje, svečano dalje,
i ponijet ću sa sobom vrpce i veliko platno za zastavu,
i sve potopiti u vodi da praznik vječno traje.
***
SLIKA SA CORNFLAKES PAHULJICA BEZ GLUTENA
Nad potokom kuće plove,
krovovi diraju nebo
i režu oblake,
prave rane koje neće zacijeliti
sve do noći
kad sunce pukne
i prokrvari u zvijezde.
Hoće li noćas Veliki medvjed stići kući,
ili će ga hladna Sjevernjača sustići.
***
NE IDEM JA NIKUDA
Ne idem ja nikuda.
Odmaram.
Dosta mi je svega.
Ostavljam visoke ljestvice drugima,
protežem noge od kuhinje do kreveta,
stupam u sveti brak s frižiderom i zahodom,
zaboravljam kako se zovem.
Možda zurim u televizor.
Ili u plafon.
Pa u pod,
da se ne srušim.
Jer sve visoko
danas je suvišno.
Kad mi dosadi,
reći ću: dosta.
Ugasiti svjetlo
i leći.
Neka me zaključana vrata kuće
čuvaju od svijeta.
***
PRVA PREVARA
Riječ prevara skratio sam na četiri slova
da mogu lakše ustati iz kreveta.
Nije me briga za par izgubljenih dana,
jer je jedna žena na drugom kraju svijeta rekla: „Čekaj, uvijek ima vremena.”
Ali te riječi nisu bile upućene meni.
Spakirat ću odluku u deset prstiju
i ići dalje da vidim što će se dogoditi.
Samo da ne ispadne prevara
koja se ne da uhvatiti prstima.
***
DRUGI KRAJ
Ne mogu ozbiljno računati na tebe.
Ne mogu ozbiljno računati na sebe.
Nikoga nema.
Na drugom kraju svijeta ljudi umiru,
ovdje samo drveće.
Svijet bi mogao propasti prije mene.
U međuvremenu pokušavam
uvjeriti ženu koja može podići sto kila
da me nosi do kraja pjesme.
***
NEMA VIŠE BITAKA
Na Dan antifašističke borbe
ljudi prave nove krovove,
idu na mise i grobove,
posjećuju spomenike
koje su izrezali oni
koji su odlučili
da se više ni za što ne treba boriti.
Ja idem na jezero.
Tamo će se kupati kuće i oblaci,
i ja,
koji se moram odmoriti.
***
ZBOGOM DAN BYE-BYE
Zadržat ću prst u oku
da me žulja i podsjeća.
Neka avioni kruže nebom
i spuštaju bijelu zavjesu od pamuka.
Ništa neće produžiti ovaj dan,
pa ni ja.
Ali ako se popnem na zvonik
i dotaknem zvona,
mogao bih razbiti jedan oblak
prije kraja.
______________________________________
ZORAN GAVRILOVIĆ rođen je u Osijeku 29.9.1970.
Slika od mladosti. Ozbiljnije se počeo baviti umjetnošću 2010. kad seli u Veliki Otok kod Legrada. Ilustrirao je dvije zbirke poezije. Inspiraciju crpi u stripu i SFu te vlastitim ratnim iskustvima gdje tada umjetnost koristi kao formu terapije. Imao je mnogo skupnih izložbi te dvije samostalne. Umirovljen kao HRVI, liječi se od PTSP-a, slika, piše pjesme i priče, radi performanse i zabavlja ljude i dalje pun optimizma.
čovjek-časopis 