PRODUŽNI KABL
Tiboru
Prije je nekolika dana
Najmlađi,
Treća Sreća,
zatvorio vrata
za sobom.
Odnio papuče, zvučnike,
svoju muziku,
fotke i diplome,
sportske medalje,
krevet, tegove,
gaće i čarape.
Sve.
Za njim,
u praznoj sobi,
na podu osta tek
produžni kabl.
Tanak, i mrk.
Zmija bjelouška,
usred ljeta,
nasred
vruće ceste.
***
KRSTORUŽICA
S ružom u ruci,
žena traži
kume njene grob.
Luta ljubav moja
među humkicama.
Mračak je, sivo,
kisnu i mokrim zrakom lete
raznobojni svici – lampioni.
Iza jedne
nadgrobne ploče
nahero nakrivljen,
davno tu ostavljen,
veliki krst.
Ni njemu,
uz tuđi mramor
greškom naslonjenom,
u mutan ovaj sumrak,
niko neće doći.
***
MAMBA
za I. H.
Zvali su ga Mamba:
volio je zmije,
i, brate,
slatko volio lagat.
Svi smo to znali,
ali niko ga, nigda,
prekidao nije:
nije u sebi imao hilne,
a med mu slatki
curio s usana.
Uz rat otišo vani.
Ta mu velika laž
sa urlanjem i sa pucanjem,
valjda, bila preveć.
Zadnji put kad mi se javio
rekao je: “Evo, samo još
da odradim ovaj posao
u Danskoj.
Zamolili su me.
Još par stotina kuća
po mojoj – novoj – tehnologiji,
i eto me opet u domaju.”
Juče čujem da je u staračkom domu,
Platila mu ga sestra,
da ne umre na ulici, sam,
pod tankom dekom mraza.
***
BOGOJAVLJENJE
Sjednem na zidić,
mrvu da otpočinem.
Kraj mene prođe,
o se me skoro očeša
krakat mladić.
Spor, zanesen,
iz kese izvlači,
pa potom
gricka kroasan.
Prođe, pa stane,
vrati se k meni,
i otvori kesicu:
“Imam još dva.
Hoćeš li ti,
možda, jedan?”
Zatečen,
zblenut,
odmahnem.
Krakati sleže ramenima,
i odgega dalje,
sad zagledan gore,
u hordu oblaka.
***
KRUGOVI
Prvo blagom,
pa oštrom strminom.
Onda ulijevo,
iza ugla, nizbrdo,
ka osnovnoj školi
sa slamnatim krovom.
Potom oprezno kreneš dolje,
ka pustom parkiću.
Jedva do daha došavši,
tu spaziš Jaapov duh,
njegovog ogromnog psa.
Čuješ ga i sad kako,
u gluho doba noći,
cvili za nestalim gazdom.
Na putu natrag
čelo brišeš maramicom,
vlažnom
od sinoćnjeg pada.
Tamne tačke,
ptice rugalice,
veselo plešu
pred tvojim očima.
___________________________
GORAN SARIĆ (Konjic, 1959), pjesnik, prozaist, muž, otac, djed i prevodilac.
Objavio je više knjiga poezije i proze, među kojima su: Naprijed u kameno doba, Ruka iz krasnog Niotkud, Ikar, u nebo zaljubljena kokoš, Perina (poezija); Crna marica, Isus na dovratku (priče); Iz Zemlje Lala i Kanala, Rahat u Dokumu (putopisi); Lijepo gore klasici marksizma, Tri hefte do neba (disperzivni dnevnički zapisi)…
Na naš jezik preveo je tridesetak djela nizozemske književnosti, među ostalim i djela Louisa Couperusa, Annie M. G. Schmidt, Geerta Maka, Kadera Abdolaha, Arnona Grunberga, Anne Enquist i Abdelkadera Benalija.
Dobitnik je više nagrada. Uvršten je u nekoliko izbora savremene bosanskohercegovačke proze i poezije, kao i u izbor savremene bh. poezije na danskom jeziku. Njegova poezija prevođena je na danski i nizozemski jezik.
Član je PEN‑centra Bosne i Hercegovine.
Živi, diše i piše u Nizozemskoj.
čovjek-časopis 