POEZIJA SANELE FAKIĆ ĆATOVIĆ (iz zbirke “DVE ŽICE”, Edicija Sent, 2025.)

SJOGNEROV SINDROM

Gledajući iz daljine,
pomisliš da se smeje
žena koja plače.

***

PROSTRANSTVA

Na nebu jedan oblak
na leđima spava
Kroz mali prozor vidi se svet
i nebo
i gore, umire nebo od prostranstva
a u jednoj maloj sobi
gavran nečiju utrobu kljuca

***

A – MOL

Puna si dece, reče neko
a nijedno iz tebe ne izlazi

***

GUŠTER

Jedna je devojčica išla poljem
kud je vojska prošla
Sa gušterovim repom u rukama
tražila je mrtvog brata
jer neko je rekao:
Kada gušteru presečeš rep
naći ćeš ono što si izgubio.

***

MIRIS BELIH GARDENIJA

Bilo nas je sedmoro u kući
u kojoj je ostao još samo
miris belih gardenija

***

SNOVI

U razbuktaloj vatri gori Napulj
gori tekst
gore morske obale
gori mir i mirna jutra
gori Edinburg i mala kaldrma Mostarska
gore Jesenje kiše
Plamen grli moju kosu
čupa je i pušta:
u toj vatri gori žad,
a ja nad vatrom ruke grijem.

***

ČOVEK KOJI PRIČA SAM SA SOBOM

a ne živi sam
nesrećniji je od čoveka
koji priča sam sa sobom
i živi sam.

***

RAZDALJINA

Odškrinem vrata prošlosti:
Kako su topla i lepa
vremena teška.

______________________________________

SANELA FAKIĆ ĆATOVIĆ rođena je u Tutinu 1999. godine.
Osnovno obrazovanje završila je u Leskovi, a Gimnaziju u Tutinu. Master integrisane studije na smeru Srpska književnosti i jezik završila je 2024. godine na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru.
Piše poeziju i prozu.
U književnom časopisu ,,SENT” objavljen je njen prozni tekst posvećen delima Ćamila Sijarića, kao i priča ,,Nekakav čovjek”.
Neke njene pesme našle su se u časopisu ,,Književne novine”.
Za sebe često kaže da je dete jeseni rođeno u sred leta. Muzika je njena velika ljubav i često njene pesme nastaju kroz prste prislonjene na dve žice e-mola.