CRVENA
Prežderavam se crvenim voćem
Sokovi jagoda i trešanja natapaju moje bijele, platnene torbe
Ljudi s čudom mjerkaju količine novaca koje trošim na tu prozračnu hranu
Nalet slatkasto-kiselog uzbuđenja
Nitko ne voli naglo probuđenu dječju pohlepu
Za njih su to dodaci, ukrasi za sladoled
Tko normalan svakodnevno troši svotu koju ga traže za omanje pile
U danima jačanja sunčeve vatre nagonski uzdižem glavu i njušim svijetli, noćni zrak
Rijeka ispušta mošusni miris krupne ženke
Naslonjena na kuhinjski pult u polutami sumraka sišem meso oko koštice
Prekidajući žvakanje kako bih kroz otvorena balkonska vrata upila bruj
raspaljenih motora s udaljene brze ceste
Na posao obuvam nove balerinke boje revolucije
Masna mi je kosa i nečista koža, ali bez kompleksa utiskujem još i crveni ruž
prčeći se u povećavajućem dijelu rasklopnog ogledalca
Ta boja ima utjecaj na moje raspoloženje iako je nikad nisam posebno voljela
Možda zato što nepotrebno grizem do krvi ona počinje voljeti mene
Oblagati se kao krljušt nadolazećeg bića koje osvaja pogodan teritorij za širenje
***
MLAĐI TIP
Između dedeka i stričeka koji bi u inboxu pričali o muzici i knjigama
imam tog nekog mlađeg tipa srednjih tridesetih koji ni pet ni šest upada s prostotama
Isprva sam ga ostavila samo zbog slike Jamesa Woodsa na profilnoj
Taj hladan, pandurski pogled, rošavo lice i frizura visokih zalizaka
Mada nije zaslužio, ali valjda svatko ima neki sitan grijeh i porok
Krađu olovke za oči s police na kozmetičkom odjelu
Prežderavanje suhim kolačima noću pa povraćanje
Ne možeš biti skroz čist, moraš imati neku prljavu tajnu
Kao i malu, crnu haljinu za svečane prilike po instant modu
Kad je razmišljanje previše, samo sklizneš u nju i pratiš kukove
Javi se svaka dva, tri tjedna s rafalom seksualnih fantazija pa nestane
Olakšanje za oboje
Od tog verbalno dočaranog napora zapetljanih tijela i ekstatičnih štrcaja
Prisutnost mu je nasilna
U ispovjedaonici, na radnom stolu, povukao bi za kosu, pošalji mi neku svoju sliku
Želi te biće iz ničega, s lažnog profila vreba tvoje vizualno postojanje
I donekle se žali sam na sebe kako ne razumije zašto si mu toliko privlačna
Nisi čak previše ni zgodna, vidio je puno ljepše
Proslijedila sam frendici nešto od bisera
Nije joj smiješno: tip ima poremećaj
Poremećena si i ti, misli si, što ga ne stjeraš
Koji će ti to kurac?
Lažem, blistam, kupam se gola na mjesečini
Ne znam zašto ga zadržavam, čitam golicave gadosti
Nabreklu životinju u kavezu pod reflektorom
Zgrčenu od sirove seksualnosti bez ljubavi
Ne pomaže ni cura, bit ću ti bolji od muža
Nekoliko puta dnevno i dalje se ne spušta
Osim rampe moralnih uzusa
Poslije sam sanjala kako grlim nekog tipa u sumračnosti tuluma
Mislila sam da je frend iz mladosti s kojim sam tada mutila
Umjetnik, slikar, nismo se vidjeli sto godina
Kulturan, fin i pristojan
A ispao sasvim netko drugi, potpuno nepoznat
Svejedno, odlučila sam ignorirati identifikacijska obilježja i nastavila ga grliti
Mogao bi to biti on
Nitko se neće uvrijediti, a razočaranje je već prisutno
Onda sam iz rukava izvukla lakat s otvorenim prijelomom
Iznenađena izgledom hrskavice suhe šunke, ali bez imalo bola
Nije to ništa, rekla sam okružena društvom i prekrila mumiju desne podlaktice
Ozljeda još iz djetinjstva, nikad nije do kraja zarasla
***
PREMJEŠTAJ
Najprije hladim sobu pa se pokrivam
Ne znam je li mi vruće ili hladno
Hodam do kauča
Kako je to relativno
Jedan si čas u tropima, drugi se smrzavaš
Ili si luda
A zapravo si preselila
Malim pomakom tuđeg utjecaja
Iz ljetne večeri u prostor gdje živi mrzovolja
***
KLUB BORACA
Morala sam tu nedjelju sama u šumu
Svi su me napustili, mogla sam ostati doma i plakati
Zato što sam u subotu radila i nisam imala slobodu odlaska
Već na ulazu u selo šuma me počastila srnama
Tri su se strčale niz padinu preko ceste u polje
Sivo-smeđe i ozbiljne obavljale su
Taj rizični prijelaz u ljudsko područje plašljivo okrećući glave
Par staraca prolazio je dok sam kraj auta navlačila gojzerice
Gledali su sa zanimanjem bića rijetko naseljenog prostora
Jurnula sam uzbrdo iz pohlepe za kretanjem
Najstrmijom stazom da upregnem kvadricepse
I sažvačem frustracije pa što prije siđem bliže kaveza
Sunce je davni ožiljak opuška kroz leđa brdskog ježa
Funkcije preuzima unutarnja životinja kad se sklone obziri i brbljanja
Uzbuđen dah i kolijevka krvožilja odrvenjenog korijenja
Civilizacijske prnje padaju pod osamljenim očima
Pred planinarskim domom parkiran kvad koji je stazu razrovao u blatnjaru
I dva, tri neprivlačna muškarca s cigaretom u žvaljama
Unutra je situacija mekanija, mlade obitelji s djecom
Na toplom s napitcima
Ni domara ne poznajem, etranger kamo god dođem
Zato iskapim Velebitsku na malom Ajfelu ponad drveća i gradova
S njega se vidi ćelavi dio šume koji smo nazvali „naša Afrika“
Jer stvarno izgleda kao udaljena savana s jednim ispupčenim baobabom
Fatamorgana dječjeg apsoluta u zajedničkim tabanjanjima
Bilo bi dobro zabaciti glavu i zavijati poput vučice na podnevno sunce iza oblaka
Da nije ljudskog faktora
Potkraj silaska čini se tako privlačno zagrabiti srnećim trkom
Zapnem papkom za kamen, letim s lastavicom
Svjesno se prizemljim podignute brade
U dostojanstvenom padu čekam presudu
Ispružena u mokroj travi i suhom lišću namještam boli postelju
Ništa me ne pohodi, samo u dlanu dubi zarobljen mjehur crne krvi
Ustajem, otresam udove, razgledam štetu, u kosi šuška hrastovo lišće
Nakon radnog dana u uredima u šumi se nalazi grupica tipova
Prvi započinje tako što najbližem mazne šamar, ovaj mu vrati šakom u trbuh
Treći poveden udara idućeg nogom u cjevanicu, četvrti mu podlakticom lovi glavu
Splet sapetih tjelesa koja negdje moraju izbaciti divljinu suštinu
Jer su bili poslušni, ni šefa ni klijente nisu poslali u pizdu materinu
A htjeli su pojebat i kolegicu
Jer se kučka svaki dan prešetava u mini suknji ili uskim hlačama
Zatrče se, zaletavaju, lupaju, primaju udarce, sišu poljupce nereda
Do cijevi s izvorskom vodom koja bučno šiklja smijem se pogledu na vlastito ateriranje
Nekad bih zaplakala, makar se snuždila od rane i masnice na kuku i koljenima
Neka, neka, moraš bolje od toga, idući put pažnja, koordinacija
Voda mi pije iz dlana
Zrak miriši po zrelosti kamena
***
MEDITACIJA
A navečer kad se skinemo
Ti nemaš pojma što je to
Zlatni šal od sutona
Pokretna meditacija
Tijelo još ne poznaje takva ticala
Njegovo je iskustvo ishitrena masturbacija
U predaji ljubav satkana od razumijevanja
U temelju svake spoznaje požuda
Ružin tovar razjarenih bikova
Crvenkasto osvijetljena placenta
Kristalni otvor u nebu
I nož u leđima
___________________________________
PETRA SIGUR živi u Sisku. Diplomirala komparativnu književnost, filozofiju i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena u Narodnoj knjižnici Vlado Gotovac Sisak. Piše eseje, kritiku, poeziju, prozu ili mentalne aktualije koje naziva tekstovi.
Do sada izdala dvije zbirke priča: „Pozadinsko zračenje“ (2018.) i „Panova katedrala“ (2021.), slijedi treća.
čovjek-časopis 