URAN KRASNIQI, PET PJESAMA

TUĐOJ (NJEGOVOJ) LJUBAVNICI

Da su misli cigle,
onda bi se od svih puta kad sam mislio na tebe,
s tom količinom materijala na raspolaganju,
mogao sagraditi najveći neboder na svijetu.
Ali, ne bih ga sagradio.
Nisam toliko lud
da na temelju svoje patnje
omogućim tebi da odeš tamo
sa svojim ljubavnikom
i da fotografije blizu neba
objavljujete na Facebooku.

***

IZLOŽBA

Kad ostarim (ako doživim),
želim otvoriti izložbu
s medicinskim fotografijama
srca,
očiju,
mozga,
nogu,
i pozvat ću te (ako budeš živa)
da vidiš
kako sam te cijeli život
nosio u svom biću.

***

403

Prije mnogo godina
jedna vrata sobe imala su broj 403.
A ja kad god ugledam taj broj,
čak i ako tamo nema vrata,
čak i ako taj broj označava nešto drugo,
ja nacrtam vrata
samo da ih pogurnem,
da ih otvorim
i da pomislim da je ona još uvijek tamo.

***

SAN

Sinoć si mi skočila u zagrljaj,
ne znam čega si se sjetila.
Plačući si mi govorila: oprosti.
Nedugo zatim probudio sam se u suzama.
Razmišljao sam – što mi je?
Nisam mogao oprostiti sebi,
da sam te natjerao na plač,
čak ni u snu.

***

TVOJA DVOJNICA

Sreo sam tvoju dvojnicu
i poželio je zaustaviti,
optužiti,
zašto je tvoja kopija,
zašto me obmanjuje,
tko joj je dao pravo
da ima tvoju kosu,
tvoje oči,
tvoja usta,
tvoj hod,
samo ne tvoju dušu.

s albanskog prevela Lindita Dinosha

_______________________________________

URAN KRASNIQI (1986.) novinar je i pjesnik rođen u Mališevu, a živi i radi u Prištini. Dosad je objavio dvije zbirke poezije: Lule mes ndërtimesh të egra (Cvijeće među divljim građevinama, 2020.) i Zemër me lëkurë leopardi (Srce s leopardovom kožom, 2022.), kao i knjigu eseja Mbledhja e shkronjave (Skupljanje slova, 2021.).