SJEME OD KAMENA
Sjedim na pragu kuće koja miriše na vlagu i zaborav. Kažu da su naši stari ovdje klesali sudbinu u kamenu, a meni se čini da je kamen klesao njih. Gledam u dlanove – jesu li ovo moje linije života, ili samo ožiljci tuđih strahova koje nosim kao neplaćeni dug? U selu, gdje vjetar brije oštrije od britve mog djeda Jovana, tišina nije odsustvo zvuka. Ona je prisustvo svega onoga što se prešutjelo uz ognjište dok je rakija pekla grlo, a ponos gušio suzu. Ovdje se muškost mjerila trpljenjem, a ženskost nestajanjem. Pitam se, dok posmatram sjenke koje se izdužuju nad ponorom: Je li sloboda uistinu bijeg iz rodnog gnijezda, ili je sloboda moć da se u tom gnijezdu ne postane jeka tuđih grijeha?
Djed je govorio da se zemlja ne posjeduje, već da se njome biva opsjednut: „Vidiš ovaj krš, sinko?” – govorio bi, dok mu je glas zvučao kao drobni pijesak u presušenom vrelu – „To ti je ogledalo. Što god u njega baciš, vratiće ti se kao kletva ili kao blagoslov.” Šta smo mi bacali generacijama? Bacali smo inat umjesto sjemena, i sad se čudimo što nam niču samo trnovite žice oko srca. Zar nije paradoksalno da najviše volimo ono što nas najviše sputava? Ta mitska vezanost za tlo, taj balkanski usud gdje je svaki međaš svetinja, a bratoubistvo tradicija. Može li se voljeti domovina, a da se ne mrzi tuđi prag? Ili smo mi samo zatočenici geografije koja nas je naučila da je stranac vuk, a svaki vuk zapravo prerušeni predak koji traži žrtvu?
Čovjek nije stvoren da bude spomenik svojoj prošlosti, već arhitekta svoje budućnosti. Naslijeđe je dar samo ako ga možemo nositi bez grča u kičmi.
___________________________________
RUKOPISI 49, zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora bivše Jugoslavije / glavna urednica: Jasmina Topić; urednici Srđan Gagić, Uroš Đorović, Stefan Stanojević, Tanja Božić (Slovenija), Gorica Radmilović (Makedonija); prevele sa slovenačkog i makedonskog jezika Natalija Milovanović i Gorica Radmilović; Pančevo : Dom omladine 2026.
čovjek-časopis 