KAD VOLIŠ
Kod ljudi sam uvijek voljela
ono što su mogli postati,
uvijek u zametku,
u pokušaju,
u niskom startu.
Kod godina nikad
nijesam voljela zime
uvijene u tamu,
proljeća koja kasne
i nema ih u martu.
Kod knjiga sam uvijek voljela
stranice zbog kojih sam drhtala,
koje su pjevale o čudacima,
kod svijeta nijesam voljela gužve,
tražila sam puste plaže,
leđa okretala ludacima.
Kod glasnika sam najviše voljela
da me mimoiđu,
kod gomile sam voljela kad ode
na drugu stranu, da me svi
zaobiđu.
Kod sebe nikad nijesam voljela
iskrenost,
opijenost,
u parčad razbijenost.
Kod tebe sam najviše voljela
ono što nikad nijesam preboljela:
kako ti sijaju oči
kad voliš.
***
STRAH OD (NE)POZNATOG
Nećemo pričati o tome
koje je ljetovalište bolje
ni gdje se može naći
ljepši pogled,
nestaće čarobni trenuci za tebe i mene
prošarani mirisom cimeta
u kuvanom vinu,
nestaće bezbrižnost subotnje večeri
koja ne zna za rokove i ustajale fraze,
divićemo se lažnom sjaju
izdaleka
jer smo prokockali pravi,
i žalićemo se kako je sve bilo bolje
kada smo bili djeca
(iako je istina da je svijet oduvijek bio loš),
pisaćemo jedno drugom
spiskove za kupovinu,
slaćemo saldo na računima
i plaćati kredite,
jer tako svi rade,
izgubićemo spontanost ljudi
koji se ljube
jer na svijetu od toga nema ništa važnije,
nećemo više nestrpljivo čekati
da se sretnemo nakon radnog dana,
zajedničke kese vući ćemo
bezvoljno iz predimenzioniranih marketa
u kojima radnice nemaju
stolice ni pauze
(a nesrećni ljudi na njih viču jer im naplaćuju kese),
gledaćemo iste filmove i serije
kao naši poznanici,
komentarisaćemo izbore
i crkve,
pričaćemo o tome kako smo se
odrekli pravih vrijednosti,
nakon kakve teške nesreće
ili bolesti dragih ljudi
pričaćemo kako je samo zdravlje važno
(i zaboraviti to nakon dva dana),
ljetovaćemo po programu,
zimi ćemo možda skijati,
pratiće nas sjajni ljudi
koji će se diviti našim
sjajnim fotografijama,
srešćemo nekadašnje prijatelje
i kolege, obećati im kafu –
ovog puta stvarno –
plakaćemo kada život postane previše
za izdržati
(o, kakva tuga!),
lako ćemo otpisivati sistematske preglede
na koje znamo da treba da idemo,
nećemo umjeti da prepoznamo
simptome umora i nezadovoljstva,
pisaćemo kratke poruke, duge poruke,
ješćemo brzu hranu
za spore bolesti,
sastavljaćemo iskrivljene slagalice stvarnosti,
javljaćemo se svima,
a nikoga nećemo poznavati,
plašim se:
nećemo umjeti da se otgrnemo
od svega
i da od strasti drhtimo
negdje gdje nas ne mogu dotaći
prstima olovnim i zabraniti nam
da budemo
ljudi.
***
AU REVOIR
Kažem svom očaju:
Idi, prošetaj malo,
nemam ja vremena
da ti život posvetim,
na kraju,
mogu da te oslobodim bremena,
da ti se za sve pakosti osvetim,
ti biraš.
Kažem svom strahu:
Idi igraj se s drugima,
ja sam gvozdena vrata
na plućima otvorila,
i ušle su ptice koje pjevaju,
i u jednom dahu,
u kameni kip sam te pretvorila,
Meduza sam očešljana.
Kažem svojim nesanicama:
nađite bolje jastuke,
nađite veće mrakove
i mjesec koji bolje šapuće,
ja spavam u gnijezdima,
ja se grlim s pticama,
biram uvijek raspuće,
vidite – opet svanuće.
Kažem svojim bolovima:
vi nemate plamen
koji je potreban za život,
ni oči, ni srce, ni ruke, ni usta,
i kad pomjerim kamen
ispod njega nema zmija,
samo zemlja pusta
ali, iz nje će ponovo
cvijeće rasti,
zemlja pamti
i traži proljeće.
_______________________________
ALEKSANDRA VUJISIĆ (Podgorica, 1979.) je profesorica engleskog jezika i književnosti i autorka zbirki poezije za odrasle:
– „Krvarim po pismima” (IK “Poetikum”, Srbija, jun 2022.),
– „Slon na trapezu“ (podržao Sekretarijat za kulturu Glavnog grada, Crna Gora, septembar 2023.),
– „Igrokaz“ (IK „Nova poetika“, Beograd – Srbija, jul 2024.)
– (R)evolucion (IK Avant Editorial, Madrid, Španija, 2026.) – izdanje na španskom jeziku;
– Zbirke poezije i proze za djecu „Djetinjstvo u džepu“ (izdavač Narodna biblioteka „Radosav Ljumović“, Podgorica, Crna Gora jul 2023.)
– Interaktivne dvojezične slikovnice „Priča skakavca Paja“ (podržao Sekretarijat za kulturu grada Glavnog grada, Crna Gora i Ministartsvo ekologije, održivog razvoja i razoja sjevera, novembar 2025.).
Dobitnica je više nagrada na međunarodnim konkursima i festivalima, među kojima su priznanja časopisa „The Poet“ iz Ujedinjenog kraljevstva, festivala „Il Melleto di Guido Gozzano“ (najbolji strani autor), „Ossi di Seppia“, „Amilcare Solferini“, „Međunardonog festivala Grada Arone“ i „Premio Literario Gazzeta dal Tacco“ iz Italije. Aleksandra je dobitnica i niza regionalnih nagrada: proglašena je najboljim stranim autorom na festivalu za djecu „Stihuvalki“ – Sjeverna Makedonija 2021. godine, festivala „Književne iskre“, Sjeverna Makedonija, 2023. godine, laureat je Festivala „Pero Živodraga Živkovića“, Bosna i Hercegovina 2025., Festivala umjetničkog stvaralaštva za djecu – FEDU, Bosna i Hercegovina 2025., nagrađena je na konkursu IK „Nova poetika“ i nagrada joj je uručena na Beogradskom sajmu knjiga u oktobru 2024 godine.
Piše na maternjem i engleskom jeziku, a njena poezija je prevođena na italijanski, španski, kineski, poljski, korejski, albanski, makedonski i druge jezike i uvrštena u preko pedeset svjetskih antologija, među kojima su: „The Tenth Muse“, koju izdaje English Clarke University (Vorčester, UK), te godišnji časopis Univerziteta u Teksasu (Platevil, SAD).
Pokrenula je Kulturni centar “Čigralište” (www.bajke.me) kojim se promoviše značaj čitanja u ranom uzrastu i autorka je programa radionica za djecu i mlade. Trenutno priprema zbirku poezije za odrasle (R)evolucija na osnovu podrške dobijene na konkursu Ministarstva kulture i medija Crne Gore, kao i slikovnicu za djecu „Bajku o lavu Liru“ koju je podržao Sekretarijat za kulturu Glavnog grada.
Živi i radi u Podgorici, Crna Gora.
čovjek-časopis 