Kao mala znala je pjevati:
‘Ima nešto u meni što sigurno voli more
ima nešto u moru što sigurno voli mene’.
Njen omiljen film bio je ‘Bal na vodi’:
poslala je pismo Esther Williams,
i glumica je otpisala natrag. Zapravo,
možda je Esther to naložila vrtlaru Alfredu,
koji je u njenoj vili služio i kao tjelohranitelj
i kao noćni čuvar i batler. Kako bilo,
poslala je par toplih riječi djevojčici
iz daleke prekooceanske zemlje
koja u Esther vidi vodenu nimfu.
Ulica u Splitu bila je Tolstojeva 18.
U vrijeme talijanske okupacije, gazdarica
Talijanka, samotna udovica, pod ključem
držala je masivni drveni kovčeg s knjigama
o životima svetaca ilustriranim drvorezima,
palila je svijeće i bila aktivna u životu župe.
Nitko pred njom nije mogao imati tajne.
Ni sama gazdarica nije imala tajni
osim jedne velike tajne, koja i nije
bila tajna, a ticala se djeteta
bez roditelja.
U djetinjstvu živjela je u kući sa vrtom
koji se nastavljao na druge vrtove i onda
na druge vrtove. U krošnjama
južnjačkog drveća, naranča i limuna
nagnutih nad obalom mora
poput zvijezda prijepodneva
čula je šum:
izađi u rano jutro,
stupi hrabro na kamen,
udahni slobodno morski zrak.
Uroni u labirinte uskih ulica, prvi crveni cvjetovi
rastu iz zračnih pukotina u tlu, od plavičastog su svjetla
i duboko pod nogama vribrira slano more dok trčiš
zajedno s drugom djecom, kratiš put, siječeš
kroz gustoću vremena koje vas čeka.
Nepoznato se more jedva vidi
kroz zastore od morske pjene, tu je
usidren i američki brod na kojem je radio otac
prije nego je umro dok je još bila mala,
a tu je negdje i mapa života koja joj bježi
i koja tek treba biti iscrtana.
Postoji već jedna mapa koja nije ni pomorska ni
mapa hodočašća u Santiago de Compostelu
ili Wallmart Hollywood Megastorea
kamo će putovati kao studentica glume,
karta je to bolničkog groblja na otoku Rabu,
karta grobnica s brojevima umjesto imena,
groblje nepoznatih duša u kojem počiva
njena majka čekajući da dijete odraste
i prepozna je i zapamti u mnoštvu
lica u svemiru.
TOMICA BAJSIĆ (Zagreb, 1968.), iz zbirke pjesama “NEVIDLJIVO MORE”, Fraktura, 2018.
čovjek-časopis 