…
umro je dan
na uštrb lakoj vrelini
ždrijebe je unoćilo u gnijezdo
micanje po micanje dolazi
porod zore što zri jabuke
one koje nagrizaju meso oko zuba
ni oči nisu iste je
starost što sapire
ali još jedan dan će živjeti
i najljepša dob biće mu suton
i najduži ton je
Sutra
…
tapšem tabanima prije
polegnuća na madrac
kao vjera u maslačke
kao ruta u rep muzičke kulture
o mladosti mlada zaista si kratkotrajna
kao stabljika maka
visiš iz mraka
gdje mjesec pije čaj iz ibrika
sazidana je nova isprika
za jutra
Tebi
…riječ je udubljenje kašike
udobnost noža
…da li sam potomak onoga ko je slan poštom
i da li večeras pobjeđuje jedan grad
koji ima mnogo pobjeda u svjetlosti
o rođenju sopstvenom
nisam se rodila sama to mi je najveća jakost
i postajem omiljeni pisac onih koji ne čitaju
onih koji srcima umaraju srca svojih srca
srknut kafu u 0000
…
morali smo se napiti mora
sinusi bi mogli prsnut
već odavno bagremi ne mirišu
već odavno ih ne peče ništa
nego lagano ubija ono što se pominje kao čestica
nemanje skrovišta nad oranim cijevima
lijepa ženo umij se ledom
…
iz kapi za uši
šivaju se mora
mehko liječi plućna nesanica
snažnije se slijeće na piste eutanazije
kucaš u vazduh
u ovim svjetovima ljudi biraju limun
i boje lice pesticidima
ostavljaju prozore da krvare
a podižu bedeme
…
plivanje uma
prhanje solju
oko je
proboj podmornice kroz natopljenu sobu ljeta
tvoja kap znoja školjka je
drobilica mjesečevih bolesti dah
u tvojim plućima
um sniva
plovidba je sve
…
…
svi i pola otoka
su se odronili u tanjire ispred nas
previše plaćeni rođendani
obnavljaju
streljanu za balone
karijeristi pogađaju lavlje snage
kavijar putevima stiže u kina želja
meksiku su oplemenili turizam i ture novca
im ukusne usluge im sklonjeni od lokalnog
im ne znati im znači im uživost bez znati
u noći stakla puklacaju na površinama jezera
špinovali su oblake
kapi su mikro grudve koje zašuplje oba srca jednog čovjeka
brane se od dima
brane se od bolesti
dodaju novčanice na zapešća
na nebesa
kavijar o klavijature
prijateljstva šupljina
…
devet koža i stotinjak mora
obujmilo mi starost
vrata suterena bez ključeva
ništa u njemu ne postoji za obogatiti broj
tu se u saksijama kuhala trava nekad
rezao buket tratinčica
moja starost sad
bijela poput koze nahranjene izdancima ubijenog ploda
devet koža i stotinjak mora
bora se u san
…
…
reporter kojeg cijenim je česma
i oblačne reportaže
utaže žeđ za svakodnevnim
svakovečernjim molitvama
ja u miru grijem položena jaja filozofije
ja sam krava
nezadovoljna ovozemaljskim
ovdje će evolucije da klanjaju
da se krste
samo bih do ribljih bazena
dok sam živa
da vidim da li u vodi vlada skandinavski ambijent i disciplina japanaca
zovem se samo krava
kako veliko
ljudi zar ne
…
šaka o prste iste ruke
rende muka
osvajanje svenuća biljke
poklon prolaznog rezultata
zime su najduže bolesti odlaska
sloga slova
rođenje pjesme
ocjena za ništa znak je nestanka simptoma
sve knjige s posvetom
svrab su utrobe
varenje bola
sve zime zagriju led
do kapi sna
…otvorio je krilata vrata frižidera
u njemu već dugo stoji zimska roba
čovjek koji previše hoda po kuhinji hladnoću grize umjesto kruha
gotovo jelo je na policama
čovjek se davi od prostora
čovjek je samo malo vremena
…
***
AJLA RAMIĆ rođena je 1993. godine u Mostaru.
Diplomirala biologiju na Univerzitetu Džemal Bijedić u Mostaru. Snimila je pjesmu “Zemlja spava” sa sarajevskim producentom Dinom Aganovićem (Hibrid).
Poezija joj je objavljivana na raznim portalima.
Trenutno živi u Sarajevu.
čovjek-časopis 