NITKO NE ZNA BOLJE KAD SAM U KURCU OD APLIKACIJE ZDRAVLJE NA MOM MOBITELU
ako iz nekog razloga imaš veliku želju da me upoznaš
evo ti ova pjesma, to ti je kao da sjedneš pored mene oko dva ujutro
taman između odluke da odem doma ili ostanem zauvijek u neudobnom stolcu
neudobnom kauču nepoznatom stanu i održim monolog
o svemu što me muči (svi će zaboraviti ako govorim brže)
nitko ne zna bolje kad sam u kurcu od aplikacije zdravlje na mom mobitelu
vjeruj mi, svima drugima mogu slagati (to mi je postao najomraženiji hobi)
u aplikaciji je zadnja spremljena kilaža iz rujna 2021. jer sam si tad bila zgodna
sad imam osjećaj da oko sebe nosim kolut za plivanje, a zima je i ne idem na kupanje
sad ide onih pet minuta kad ti govoriš kako sam čudna pa se smiješ ti, smijem se ja
odnosno lažem ti da mi je smiješno i zabavno a zapravo želim otići kući
ali dovršit ću ovu priču kad sam već počela i čaša mi još nije pri kraju
karla kaže #staytoxic2023 a ja kažem isuse kako si dosadan ali ja mogu i gore
pogledaj samo koliko sam kilometara prehodala neki dan
sve iznad 20 km jako je loš dan, svaki je korak jedan pokret gumicom za brisanje
dok ih sve ne obrišem, kažem ti, ne mogu prestati hodati
sad ti je već malo dosadno, kažeš ne paše ti filozofija u ovo doba
radije bi da mi pokažeš kako se vidi kvart s balkona, radije bi da jedemo
makar i sebe, radije bi da izmislim novu osobu za tebe, kažem mogu
pa postajem iskra maltar, četiri sam godine mlađa, studiram novinarstvo
i nervira me tvoja kurčevitost, s druge strane otkad slušam trep
citiram samo sebe pa nastavljam priču o svojoj aplikaciji na mobitelu
otkad sam kupila novi čini mi se da mi krade korake i da nije točan
i užasno me nervira što si zapravo dosta zgodan i pametan i
što si svakih par minuta sve bliže meni jer nećeš biti fasciniran činjenicom
da je razmak između jedne plime ili jedne oseke
6 sati, 12 minuta i 30 sekundi (a on je ali sada ne ide priča o njemu)
toliko će mi večeras trebati do kuće iako ne živim daleko
i ne možeš me dodati na društvenim mrežama, ne možeš mi znati ime
ne želim upoznati tvog psa, vidjeti tvoju mamu, gledati te dok spavaš
još uvijek prebolijevam zadnje tri obitelji
a zagreb je premalen grad da prehodam toliko ljudi odjednom
natoči petnaest minuta vremena u čašu i kad odeš u kuhinju
nestat ću iz stana, još jednom vas sve prehodati
***
SRETAN ROĐENDAN
objavila sam priču o nama
sada svi imaju dio nas
razlomila sam nas i nismo posebni
napisala sam te i rekla bok
a jednom
jednom si i ti trčao
***
ŽAO MI JE ŠTO NISAM PONIJELA ANALOGNI FOTOAPARAT
DA ULOVIM ZALAZAK SA ZGRADE U ZORKOVAČKOJ
Predugo smo pričali, a nije bilo ni važno
U svom našem sećanju svako ima jedan zrak
(Idoli, „Nebeska tema“)
možda bih tako zauvijek imala taj trenutak
miris tvoje kože beskrajno narančast i mek
strah od visine, da nas ne ulove u provali
da ne odeš
između linija neba poput zlatnih izohipsa
vidim tvoje oči, svaki je treptaj jedan zalazak
svako je brdo daleka italija
zgrada je greben na kojem ti ne moram
pustiti ruku, otići
u novi dan koji nema obris tvojih šaka
ako ima jedan put on vodi na krov
zgrade u zorkovačkoj i tamo nije
hladno u siječnju, tamo ti govorim da
putujem u london na proljeće
jednostavne rečenice
poput dobro sam i sve će proći
i moram doma, spava mi se
iako danima ne spavam ako ne smrvim
malo mraka u ruku jer prekrije me tvoje plavo
i ne želim zaspati da ne propustim
jedan udah, jednu sekundu topline tvoga tijela
jedan klik fotoaparatom
koji sada uvijek nosim u torbi
***
POJELA SAM SVU LJUBAV ZA TEBE
obrisala se i podrignula
nešto poput onog grafita
na zakmardijevim stubama
„nikad kuju u damu“
***
FAKBOJI SE NE LJUBE NA RASTANKU
i kad bi mi stavila otrov u čaj
ja bi nazdravio njim
(Otrova u čaj, High5)
od tebe sam naučila:
ispričat ćeš mi sve o sebi
samo da se malo rasteretiš
da ponesem dio tebe sa sobom u jakni
zaboravit ćeš mi ime
a ja ću te ponovno naučiti
mnemotehnika u krevetu
zbog koje me sada dozivaš
s druge strane ulice i kad te ne vidim
od tebe sam naučila:
čitavi se zagreb jebe
uzduž i poprijeko
tako te uvijek mogu malo imati
od tebe sam naučila:
nijedna moja priča nije posebna
većina mojih pokreta je smiješna
trebala bih raditi čučnjeve da dobro izgledam
sam sebe mrziš više od drugih
ali ipak te zabavlja što se uvijek izvučeš bez posljedica
naučila sam i to da te više ne žalim
jer previše godina čekam
da ne budem previše
od tebe sam naučila:
ako te moram pitati koje su ti boje oči
znači da si uvijek malo predaleko
i dok spavamo zagrljeni u krevetu
uvijek dišeš malo brže
ne mogu ti uloviti ritam
kao što ti ne loviš moje riječi
pa odlazim dok spavaš
i namjerno loše zatvorim vrata
od tebe sam naučila:
najgori su oni fakboji
koji te poljube prije nego zatvore vrata
kao da će to učiniti i sutra
__________________________________________________
LARA MITRAKOVIĆ osnovnu školu i gimnaziju završila je na otoku Visu. Diplomirala je kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Njena je poezija objavljena u više časopisa, zbornika i na portalima. Godine 2016. pobijedila je na natječaju za hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca Zdravko Pucak rukopisom “Brojanje pogrešaka”. Članica je Književne grupe 90+. Do sada je objavila knjige “Brojanje pogrešaka”, 2016., “Dva puta za jug”, Fraktura, 2019 te zajedno s drugim članovima Književne grupe 90+ “Netko podvikne, djeca odrastu”.
čovjek-časopis 