Dok ljuštim luk u Bašti sljezove boje, Mučnina, Nepodnošljiva lakoća postojanja
U potrazi za izgubljenim vremenom otvorim Vrata od utrobe
i zakoračim u Srce tame, u Šumu Striborovu
čujem Satanske stihove i nazirem Mrtve duše kako se provlače kroz Vlati trave, Ne bojim se
najednom Metamorfoze, Svjetlost u augustu i Ana Karenjina,
pita – Kome zvono zvoni
kažem – Upitaj prah
i onda Čekajući Godoa gledam Ka svjetioniku, razmišljam o pljački Zlatarovog zlata
oko mene Djeca ponoći i Ćelava pjevačica u Igri staklenih perli,
a na Čarobnom brijegu Kamilje oko U ime ruže čuva Tajnu džema od malina
Ako jedne zimske noći neki putnik svrati u Samarkand,
znaj da to nisam ja
ja uzgajam Cvjetove zla Na cesti
ja sam Buda iz predgrađa, Ciganski romansero i General mrtve armije,
a ovo je moja Tvrđava.
čovjek-časopis 