GRČKI BOGOVI TRČE PREPLANULI
Sjeverni dio biciklističke staze
Amazon of Europe Bike Trail
vozim ispod vreline popodnevnog neba
zemljana prašina ispod pedala
Ispred mene, iz šume,
izlijeće osunčani grčki bog
nag do pasa
Ray-Ban sunčane naočale
silovitost jelena u trku
teritorijalna dominacija
neukroćena seksualnost
Divlji psi trče meni ususret
potisnuta Sjena postaje Zvijer.
Sklanjam se u tišinu riječnog rukavca
Ispod vrbe i topole osjetila miruju.
Promatram veliku bijelu čaplju.
Na jednoj nozi,
kontemplira o žalosnoj sudbini žaba.
Vidre su ravnodušne spram moga postojanja.
To je tako utješno.
Od kamenja koje bacam u rijeku
Nastaju novi ljudi.
Na pješčanim sprudovima u šatorima
odmaraju tragači za zlatom.
Zrnca zlata odvajaju od riječnog šljunka
Crni pijesak, sivi pijesak
Metamorfoze
Rijeka od 24 karata.
Na kosi, ostaje zlatna prašina.
***
JA SE NE BOJIM SMRTI
Tako je lako
ostaviti svoje umorno tijelo
na mokrom snijegu
Sve nestaje u kratkim prekidima svijesti
Groznice koje iscrpljuju misli i udove
mokri ručnici, prljavo suđe,
Izgubljeni dani u kojima zaboravljamo na sebe
dok trčimo za druge koji koračaju u svoj zalazak sunca.
Ona zaboravlja da sam joj ja kći.
Pita me, jesam li ja tebe rodila?
Ja sam nerođeno dijete, izbrisano sjećanje.
Noć je daleka i apstraktna
Skidam svoje tijelo kao teški kaput.
Iznenadno propadanje u prostor bez zvijezda,
Gibanje bez svjetlosti.
Postoji samo svijest, neka druga stvarnost smještena u sliku tamnosive pozadine.
Moj novi dom.
Tihi glasovi govore kroz krvotok lišća.
Lijeska, jasen i divlja trešnja.
Violina od drveta gorkog javora..
Duboki spokoj. Nebeska akustika.
Osjećaj ugode.
Ja se ne bojim smrti.
Na kraju horizonta čeka me šuma vazdazelena
Borovi, smreke i čempresi,
na nebeskoj poljani izgradit ću kuću od stoljetnog hrasta lužnjaka, stepenice do sunca, namještaj i brod.
Svjetla se pale i gase,
gase i pale
Netko me uporno doziva,
Čujem svoje ime
Noćne svjetiljke postaju hladne
Plavo rotirajuće svjetlo sve je bliže
tom umornom tijelu koje je otpočinulo na snijegu,
toj bijeloj, ljuštećoj kori breze.
Hoće li me oživjeti?
Hoćeš li me oživjeti?
Ljepše je kada je stol
postavljen za dvoje.
Zagrljaj, poljubac, san.
***
KUĆA U KOJOJ NE ŽIVIM
Moje tijelo.
Kuća u kojoj ne živim.
Gledam kroz zatvorene prozore
Divlji, zarastao vrt.
Kuća bez krova.
Mjesec večera u tišini.
U kući za lutke
žive mlade djevojke.
Njihova oznojena leđa mirišu na bezbrižne ljetne večeri
Smiju se dok iz korneta vade zašećerene zvijezde.
Nitko im još ne govori o kućama
koje postaju ruševne.
O sobama u kojima leže bolesni i stari.
Još ne znaju za dane
Koji ih guraju preko ruba.
Moje tijelo.
Poplavljena soba u prsima.
Preplavljena emocijama,
mogu samo plutati.
Vidjela sam u snu
Kuću koja je letjela.
Ne, ne možeš pobjeći.
Nitko neće umjesto tebe
učiniti ono što moraš sam.
Moje tijelo.
Drvo koje raste nasred kuće.
Drvo koje će umrijeti.
Moje tijelo.
Kuća u kojoj nikada prije nisam bila.
Kuća koju ću napustiti.
____________________________
SANDRA BOGDAN RAKIĆ rođena je u Osijeku. Autorica je zbirke pjesama „Noćni kupači” (2023.). Poezija joj je zastupljena u Zborniku 8. Gornjogradskog književnog festivala, e-časopisu „Festa od vers u desetercih složena”, uvrštena je i u „Antologiju suvremene književne forme” ( Međunarodni festival kratkih književnih formi, Izdavačka kuća Feniks 2021.).
Piše i kratke priče, njezina priča „Crvena Marta” (Vörös Márta) uvrštena je u roman „Običaji” (2024.) u izdanju Mana Pass.
Svoju poeziju objavljivala je na književnim portalima Metafora, Kritična masa, Časopis Kvaka, Sapphoart, Čovjek-časopis, u tiskanim književnim časopisima The Split Mind, Sizif, Suština poetike, u e-časopisima Iza uma II, Diskurs i Zvezdani kolodvor.
Njezina zbirka poezije „Vražji sanjar” ušla je u uži izbor Presing izdavaštva za najbolju zbirku pjesama 2020.
Bavi se i drugim kreativnim umjetnostima (slikarstvo, fotografija i digitalna umjetnost). Iza sebe ima samostalne i skupne slikarske izložbe, virtualne izložbe digitalne umjetnosti, izložbe fotografija, nagrađene fotografije i pohvale za svoj umjetnički rad.
