TRI PJESME JOZEFINE DAUTBEGOVIĆ IZ ZBIRKE “PRIZORI S PODNOG MOZAIKA”, Hrvatska sveučilišna naklada, 1997.

PRIZOR S VARKAMA

Što sve nisam činila
molila da potraje obećavala se nudila
zvala ga u sobu
zagovarala očaravala služila se
malim lukavstvima smišljanim za tu prigodu
vraćala kazaljke unatrag ulagivala se
presvlačila se pred njegovim otvorenim očima
samo da ga zaustavim
Moglo se reći da sam se ponašala
nedolično mojim godinama
čak raskalašeno
Ništa nije pomoglo
Dan je jednostavno prošao
ne dodirnuvši me
Na moje prazno zrcalo i na grad
spustila se noć
zatvorena
za bilo kakvu mogućnost

/Zagreb, 3. listopada 1995./

***

SVAKI PUT IZNOVA

Okrećem novi list ozdravila sam
pisat ću opet o ljubavi govorim
sebi u bradu dok se prepun autobus
opasno naginje u zavoju kao plavi cvijet
na pretankoj stabljici
Potrošit ću ovaj dan na razgledanje
svježe oličenih pročelja u sjajni
austrijski oker na Zrinjevcu
Napunit ću oči sadržajem iz izloga
s talijanskom robom koja dobro izgleda
jedino na šiparicama
Potrošit ću nešto novca na beskorisne sitnice
U lijepo uređenoj prodavaonici stišan radio
govori nove vijesti o nastavku borbi
Broj mrtvih odgovara konfekcijskom broju
majice s bijelim utkanim perlama
koju gledam
Na vješalici se njiše prazan rukav
u kom se ničim potaknut povremeno
nervozno trza zamišljeni batrljak
Izlazim na sasvim ravan pločnik
i dišem kao na uzbrdici
Prolaznici me čudno zagledaju
a ja sam sunčane naočale ostavila
jer je padala kiša
kad smo bježali iz opkoljenog grada.

/Zagreb, 13. studenoga 1994./

***

NEPRILAGOĐEN PRIZOR

Ponašam se kao sat koji i dalje
tvrdoglavo odbrojava vrijeme
unatoč činjenici da su kuću
odavno već svi napustili
A što ću reći ako mi se
jednog dana pojave na vratima
istovremeno
svi prosjaci pokraj kojih sam
bez samilosti prolazila
Ili još gore
Ponašam se kao drvo od kojeg je
davno napravljen prozorski okvir
a ono nesvjesno nove uloge
još uvijek luči onu istu smolu
koja se svaki put ponovno skameni
na dnu pukotine
A što ću odgovoriti ako mi se ti
jednog dana pojaviš na vratima
s pitanjem
u što sam potrošila radost
koju si mi donosio

/Zagreb, 12. lipnja 1996./

JOZEFINA DAUTBEGOVIĆ (Šušnjari, Derventa, 1948 – Zagreb, 2008.)