TAKO I SVE ŠTO VRIŠTI KAO DREČAVE BOJE IZAZIVA NEPOVJERENJE
I sve što tiho svjedoči da postoji
Zaista budi nadu
Da postoji ljepota
Da postoji rana koja zacjeljuje
Da postoji komad kolača koji ćeš zagristi
U jedno predvečerje
Uzorak života na čipki
Otrgnuta haljina ili pero iz nekog ormara
Punog posteljine
I da nećeš reći to je od anđela
Nego ćeš mirno hodati natraške
Dok ne nađeš vještiji način hoda
A za sad ideš naprijed
Jesi li riješila problem
Nisam
Napravila ništa
Odgovoriš
I slučajno kao da ne znaš
U taj čas proleti djevica
Ili pjevica
Nevažno je
***
DOK MI SRCE PJEVA
Dok moje vinilske ploče obuzima užas
I moj grad odlazi
Po krafne, po peciva, dok se bori svijet da zaradi
Za kruh
Dok se pojedinci svađaju
I svi zauzimaju bokove
Koji plešu koji bi vrtjeli oko sebe cvijeće
Dotle za to vrijeme ja oplakujem zadnju vezu s
Depresijom, zadnju sponu s tužnima, zadnju intenzivnu padajuću
Sklonost ljudi da se spuste
Da im se spusti raspoloženje, da potonu, da padnu, da ukratko
Ne lete nikamo, da nikamo nikad nisu odletjeli, da nisu osjetili
Kako je visoko tvoje oko do kojeg dolazim i vidim snagu
U tvojem oku, koje je visoko, više od stopala, u njemu
Nalazim crnu nadu u mene
***
BORBA, ŠTO TO ZNAČI?
Na primjer, neki dan sam namjerno
Išla pješke po najvećoj hladnoći
Od minus sedamnaest stupnjeva.
Zatim se polijevam ledenom vodom, nakon kipuće
Sav moj posao
Osnaživanje.
Spremnost na bitke.
Svemu treba gledati u oči.
Sve što volim trebam se i za to boriti.
Borba je naličje sreće.
Predavanje je samo za one trenutke
Kad želimo nekoga pustiti van iz života.
Tad se predajemo višoj sili
Ali do tada se borimo
Nema zaštite ni hepi enda ni bajke
Danas sam pročitala negdje da samo tužni ljudi
Bez života u kojem bi uživali
Pišu.
Možda je to istina.
Jer ovo nije pisanje
Nego čišćenje.
Razgovor.
Ne o nogometnoj utakmici
Niti o bravici koja se zamrznula od leda
Ovo su oni nasušni razgovori
Trebaš mi zapravo ti
Da ih s tobom vodim.
Ali ne.
Lažem.
Kad bi ti otišao spavati
Ja sam još malo ostajala za kompjuterom
Volim najviše sabirati dojmove
Slagati ih
I onda presavijati
U stihove.
Moram biti sama
Popuno sama
I to se zove mentalna higijena.
Nema drugog opisa.
Moram čistiti ždrijelo morskog psa
Ili kita
U kojemu smo svi uhvaćeni
I ako dobro pišemo možda ćemo izaći.
______________________________________________________________________
IRENA MATIJAŠEVIĆ rođena je 1965. u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnost i engleski jezik na Filozofskom fakultetu. Bila je članica predsjedništva Hrvatskog semiotičkog društva. Eseje i poeziju objavljivala je u „Quorumu“, „Vijencu“, „Zarezu“, „15 dana“, „Poeziji“, „Fantomu slobode“, „Agonu“ i drugim časopisima. Radi kao urednica književnih emisija na Trećem programu Hrvatskog radija.
Uredila je knjigu Riječi i riječi: rječnik Trećeg programa, kao dio projekta-emisije Riječi i riječi.
Dosad je objavila zbirke pjesama Naizgled (AGM, 2007.) i Južne životinje (AGM, 2010.), poetsku dramu Danska H2O (AGM; 2012.) i romane Crno pismo (Algoritam, 2015.), Kao kiša (Hena com, 2017.) i Igra istine (Hena com, 2019.).
čovjek-časopis 