PET PJESAMA MILICE ŠPADIJER IZ ZBIRKE “NOVO GROBLJE”, Kontrast izdavaštvo, Beograd, 4/2022.

IZVINI STVARNO NE MOGU

Izvini stvarno ne mogu
Udala sam se
Venčanje je bilo divno
Možda kad se razvedem

Izvini stvarno ne mogu
Ubila sam čoveka
U četvrtak idem u zatvor
Možda kad izađem

Izvini stvarno ne mogu
Dobila sam blizance
Dvojajčane
Možda kad prohodaju

Izvini stvarno ne mogu
Zasadila sam šumu
Dođi biće hlada
Kad poraste

***

DANILOVGRAD

U pitanju je skroz mali i začuđujuće beo grad u sećanju
Najviše zbog bele škode mog dede parkirane ispod lipe
Ispred bele zgrade u čijem dvorištu je
Nekakav beli pesak u njega zakopavam
Ose pravim neku vrstu bizarnog zoo-vrta
Nejasno je kako se ne bojim
Znam da je komšinica bolesna jer joj je lice masno
Posle umre i to je normalno
Njena sestra me kupi sa ulice i vodi sa sobom u diskoteku
Ali moram prvo da
Očistim crno između nožnih prstiju
Plešem u mraku i osećam se potpuno odraslo
I’m lonely lonely lonely God help me help me to survive
Ponosno nosim žute biciklističke i ljubičastu majicu
Čovek me tera ispred zgrade opštine
Jer misli da sam Ciganče
Posle se izvinjava
Dugo živim u ubeđenju da je Preševo u Avganistanu
I da se moja kolena ne mogu oprati
Čitam Andresenove bajke i zamišljam Snežnu kraljicu
Kako počinje na mom balkonu
Kroz ulicu lete delići njenog slomljenog ogledala
I ja odlazim na put
I znam gde je groblje gde bolnica gde kasarna gde reka
Tu nam se prevrnuo čamac i meni su se skvasile gaćice

Zabrinula sam se za svoju budućnost samo jednom
Kada sam čula da se jedna devojka udala vrlo siromašno
I sada spava na nekom bednom jastučetu

***

CARIČIN GRAD

Riba koja govori
Može usmrtiti čoveka
A da ga ne ubije

U šumi
Na proplanku
Zlatno jezero

U njemu zlatna riba
Idi
Kaže
Nisam ga za tebe čuvala

***

VATRA

Vatra je spalila moje selo
Gledao sam kako gore slamnati krovovi naših kuća
I nebo kako sija
Crno sivo narandžasto
Tada sam se zaljubio
Vatra je ubila sve u selu
I moju majku
Mog oca
Moju sestru
I brata
Mrzeo sam je zbog toga
Posle požara morao sam da lutam
Po zemlji tražeći posao i skrovište
Došao sam u zemlju blagorodnu plavu braon i zelenu
Zemlja i voda su me zagrlile i nahranile
Ipak ja sam razmišljao o vatri
Kada bi uveče zahladnelo
Voda i zemlja delovale su mi beskorisno
Jednom sam doneo sveću u štalu u kojoj sam spavao
Zapalila je slamu
Penjala se brzo po gredama
Uzimajući sve što želi
Crvena žuta bela
Lepa i besna
U požaru su izgorele krava
Kokoška i pas koje sam voleo
Isteran sa te farme morao sam dalje
Ponovo tražiti ono što mi je vatra uzela
I mrzeo sam je
U mom životu bilo je još susreta s njom
Nekada bi mi godinama bilo dovoljno
Samo da zapalim šibicu i gledam je dok ne dogori
Ubedio sam sebe da je i to vatra
Sedeo bih pored kamina u gostionicama
Gledao je
A onda iz čista mira gurnuo ruku u plamen
Izvadio cepanicu
I zapalio kafanu
Tada nije povređen niko osim mene
A ja sam proteran iz grada
Posle sam se oženio i dobio dete
Ali kada je beba prvi put dobila groznicu
Osetio sam takvo uzbuđenje da sam
Želeo da me proguta zemlja ili uzme reka
Ali bilo je kasno
Od groznice su ubrzo umrli oboje
Otišao sam na jug da nađem svoju poslednju vatru
Nisam stigao daleko
Presreli su me drumski razbojnici
I ispalili nekoliko toplih metaka u mene
Umro sam
Znajući da je za mene raj
Mesto na kom je vatra dobra

***

ANĐEO SOME

Mladić sedi sa bivšom dragom
Priča joj
O svom putu u Francusku
Išao je tragovima Velikog rata
Po malim mestima

Neverovatno
Kaže joj
Zemlja je tamo
Gde su bitke bile najžešće
Potpuno crna

Kao da je sve ono zlo
Još tu

________________________________________________

MILICA ŠPADIJER
(1989) rođena dva dana nakon pada Berlinskog zida, tako i živi. Završila je Filološku gimnaziju, osnovne i master studije na Katedri za klasične nauke na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dobitnica je nagrade „Mladi Dis” za 2019. godinu. Objavila zbirke poezije „Šar-planina” i „Novo groblje”. Sa grčkog jezika prevela je roman „Kasandra i vuk” Margarite Karapanu, kao i zbirku pesama „Afrodita u plavom” Petrosa Stefaneasa. Član je Udruženja novinara Srbije.

PET PJESAMA MILICE ŠPADIJER IZ ZBIRKE “NOVO GROBLJE”, Kontrast izdavaštvo, Beograd, 4/2022.

TREĆA SAHRANA

Na tvojoj sahrani
A to je bila treća
Bio je i jedan mladić
Išao je od jedne do druge osobe
Željan priče
I iako je bio sasvim lud
Sve što je govorio o tebi bilo je tačno

Znala sam da si i ti pričala s njim
Jer sam čula tvoje lepe i pametne rečenice
Iz njegovih usta

I bilo mi je draže što je
Taj mladić bio tu
Nego sveštenik

***

POSETA

Bila mi je drugarica
Pre neki dan
I pričala šta je sve bila
I pitala šta sam ja bila
I mirisala potpuno isto
Kao dok smo bile drugarice

***

KVIZ

Na sahrani bliske osobe osećate se najbolje kad

a) vi ne plačete a drugi plaču
b) samo vi plačete
v) još neko plače koliko i vi

Dok primate saučešće najbolje reagujete na

a) ustaljene fraze poput Primite moje saučešće
b) rukovanje klimanje klavom ljubljenje zagrljaj
v) reči podrške koje odskaču od uobičajenog poput Njoj
spokoj a vama svaki napredak


Najteži deo sahrane vam je

a) bacanje pogleda na krst sa imenom i prezimenom bliske
osobe ispod kojih stoje godine rođenja i smrti i deluju
prekratke
b) opelo tokom kojeg sveštenik pomene ime bliske osobe
nedvosmisleno potvrđujući da je više nema
v) bilo kakav pokret premeštanje sanduka na mrtvačka kola
trenutak kada se kola pomere pojava grobara u radničkim
odelima spremnih da preuzmu sanduk sa telom bliske
osobe i stave ga u rupu iskopanu u zemlji prekidajući
dotadašnju uzvišenost obreda i prekrivajući sjajan
sanduk blatnjavom zemljom koja ruži sve i lepe mermerne
ploče groblja i vašu bol i vraća prirodu i neminovnost
i život u smrt

Najzačudniji deo sahrane vam je

a) kada se nakon što je sa sandukom zatrpan deo vas prvi
put pomerite i progovorite pozovete prisutne da vam se
pridruže u obližnjem restoranu ili pitate one koji su
vas dovezli gde su se parkirali
b) kada se u tom restoranu ljudi razgale kao da niste
malopre sahranili blisku osobu ali to vam ne smeta
naprotiv
v) kada se i vi prvi put nasmešite i život se nastavi
bliska osoba je mrtva živela bliska osoba u novom večnom
životu u kraljevstvu njegovom u miru i spasu koji nas sve
čeka

***

VREME

Zatvaram oči i proglašavam
Jul avgust i novembar za svoje
Ninivu i Vavilon
Ja sam kraljica Košave
Bioskopa u osam i pozorišta u tri
U Zlatnom dvoru iznad Mlečnog puta
Ugledala sam te dok sam
Smrknuto glodala kost mamuta
Od tada sam se
Kupala u Nilu gledajući podnožje piramida
I smaragdne bodeže Turaka
Na jednom dosadnom ručku 1889.
Svi su pričali o Melijesovim filmovima
Ne znajući da sam ja
Gradila Notr Dam i
Izbegla velike boginje i dizenteriju
U Građanskom ratu
Zaspavši u Propercijevom vrtu
Sanjala antilope i morske pse
Na Arktiku zaglavljena u ledu sa posadom broda
Molila se da preživim medveda i olovo
Da bih mogla opet da nazdravljam
Sa trubadurima Vikinzima gubavcima
I prvim hrišćanima
U Kristalnim i Vartolomejskim noćima
Govoreći da to neće izaći na dobro
Šekspiru
U Poovom potkrovlju
Čekajući golubicu sa porukom
Za naš tajni sastanak
U XXI veku

***

NOVI VEK

Vozili smo se vozom
I na nekoj stanici se više nismo probudili
Još je bio XX vek

Moja baka umrla je u postelji
Okružena unucima
Uz svetlost sveće
Još pre toga

Tvoj deda
Doživeo je paradoks
Već je sedamdeset godina bio mrtav
Od Zidanog Mosta
Kada su
Pod neonskim svetlima laboratorije
Uzimajući podatke za analize krvi
Pitali njegovog sina
Za ime oca

Ne umire se
Samo se
Dok negde treperi svetlo
Na svojoj stanici
Više ne budiš

_____________________________________________________________

MILICA ŠPADIJER (1989) rođena dva dana nakon pada Berlinskog zida, tako i živi. Završila je Filološku gimnaziju, osnovne i master studije na Katedri za klasične nauke na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Dobitnica je nagrade „Mladi Dis” za 2019. godinu. Objavila zbirke poezije „Šar-planina” i „Novo groblje”. Sa grčkog jezika prevela je roman „Kasandra i vuk” Margarite Karapanu, kao i zbirku pesama „Afrodita u plavom” Petrosa Stefaneasa. Član je Udruženja novinara Srbije.

DVIJE PJESME MILICE ŠPADIJER

ZEMLJOTRES U ČILEU

Rodila si se u vreme
Zemljotresa u Čileu.
To je najsnažniji zemljotres
Zabeležen u istoriji
Jačine 9,6 stepeni.
U njemu je poginulo
Između 1000 i 7000 ljudi
Šteta je bila u današnjim
Milijardama
A usledili su cunamiji
Talasi visine 25 metara
Od kojih su neki stigli
Čak do Japana

U prošlim životima
Mislim da si bila
Svedok velikog požara
U Londonu
Bartolomejske kao i Kristalne
Noći
Pokolja u Teutoburškoj šumi
Bitke kod Milvijskog mosta
Erupcije Vezuva
I
Bombardovanja Beograda.

Živela si za vreme Nevolja u Irskoj
Rata u Bosni, Hrvatskoj, Ruandi
I Vijetnamu
Kambodžanskog genocida
Zemljotresa u Crnoj Gori
I drugog
Bombardovanja Beograda.

A rodila si mene
U godini u kojoj su
Sovjeti napustili Avganistan
Dva dana posle pada Zida
Na dan primirja
I malo pre
Plišane revolucije

***

KUĆNI POSLOVI

Spremanje stana
Koštalo me je dve pesme
Čitam
Za pisca je najbitnije da se odupre želji da čisti
Ipak
Pronašla sam
Leš bubamare
Otkrila sam
Da ih moje mačke ubijaju
I kako se osećam spram toga
Kao i da me poluzačepljeni lavabo
Prilično smiruje
Ja ga koristim
On se začepljuje
Nešto se dešava.

__________________________________________________________________

MILICA ŠPADIJER rođena je 1989. u Beogradu. Završila je Filološku gimnaziju, osnovne i master studije na Katedri za klasične nauke na Filozofskom fakultetu, a trenutno je na doktorskim studijama Fakulteta dramskih umetnosti. Radi kao novinar Tanjuga, prevodilac sa grčkog jezika, profesor grčkog i latinskog i piše za nekoliko portala.

pjesme su, uz autoričinu dozvolu, preuzete iz časopisa Polja, 522/2020

na jesen o.g. očekuje se reizdanje Miličine debitantske zbirke “Šar-planina” (2019, Gradska biblioteka Vladislav Petković Dis, Čačak). zbirku će u proširenoj verziji izdati Kontrast iz Beograda.

DVIJE NOVE PJESME MILICE ŠPADIJER

ŠUMA

Poštujem samo nasilje
I verujem samo u ljubav
Ili obrnuto, stalno zaboravljam

Sinoć su se desile čudne stvari
Dok sam se vraćala kući kroz šumu
Ujeo me je vuk za nogu
I dalje me boli i krvari
Ali na to sam maltene i zaboravila
Kad me je jutros dok sam išla na posao
Orao uhvatio kandžama za glavu
Sve mi je od obrva do čela izbrazdano
I krv mi se toliko slivala preko očiju
Da je čudo da sam uopšte videla tu lisicu dok sam se vraćala kući.

I nije ništa bilo. Mislila sam treba li da je uhvatim za rep, da joj iskopam oči, da
je udarim rukom ili nekom teškom granom, razmišljala sam dugo i ona je otišla
a mene je napao medved.

***

ZUBI

Juče je bila žena da spremi stan
skuvala kafu sebi i meni
Kad je otišla ispraznila sam filter
Napravila omlet, bacila u kantu ljuske od dva jajeta
i onu kožicu od slanine što se ne jede
Koru isceđenog grejpfruta
Kupila sam novo pakovanje toalet papira
Pa sam izvadila jednu preostalu rolnu i kesu bacila
Staru pastu za zube isto
U prodavnici nije bilo normalne pa sad imam dečiju
piše uzbudljiv voćni ukus i isti je kao kad smo bili mali
Jedan isceđeni limun
Prazna kutija lekova
Prazna pakla cigara
Nisam mačkama još kupila novo pakovanje hrane
a bacila sam večeras prazno staro
Za večeru sam jela šavarmu
razmišljala sam čitav dan o njoj i vraćajući se kući s posla je uzela
Bacila kesu i papir u koju se pakuje šavarma
i plavu salvetu kojom sam se obrisala
Ispod svega toga je tvoja četkica za zube
dabogda ti svi poispadali

__________________________________________________________________

MILICA ŠPADIJER rođena je 1989. u Beogradu. Završila je Filološku gimnaziju, osnovne i master studije na Katedri za klasične nauke na Filozofskom fakultetu, a trenutno je na doktorskim studijama Fakulteta dramskih umetnosti. Radi kao novinar Tanjuga, prevodilac sa grčkog jezika, profesor grčkog i latinskog i piše za nekoliko portala.

pjesme su originalno objavljene u časopisu Koraci, 12/2019, i, uz autoričinu dozvolu, uvrštene u ovaj mali izbor

na proljeće o.g. očekuje se reizdanje Miličine debitantske zbirke “Šar-planina” (2019, Gradska biblioteka Vladislav Petković Dis, Čačak). zbirku će u proširenoj verziji izdati Kontrast iz Beograda.

književna premijera: TRI PJESME MILICE ŠPADIJER IZ ZBIRKE “ŠAR-PLANINA”, 10/2019

MEČE

Gledala sam skidanja sa rivotirila
i heroina
antidepresiva
nikotina
lepih momaka
plaže kokosova stabla i rum
volim kod sebe
što sam žena
imam
lepu kožu i lice
ali najviše volim
što bih
kad bih htela
mogla da podojim medveda

***

MOJ GROB

Ovo je moj grob
u njega su me oterali
konkursi
festivali
pozorišne predstave
zahtevi za prijateljstvo
večere
kokteli
plave oči
zelene oči
glatka lica
bradata lica
niske devojke
visoke devojke
i devojke sa kratkim nogama
sredovečne dobrodržeće žene
jedno jutro u parku
dve boce džina
pesničke večeri
ispitne prijave
prijava teze
lom noge
peto blajhanje kose
četvrta zmija
dvodnevna groznica
nekoliko serija
par lekara
i udoban kauč.

***

PRE I POSLE

Pre dve godine otišla sam za Uskrs na jug
Bio je to neki mračni period
kad čovek ima osećaj da sunce i more u stvari ne postoje
Pa kad ih vidi, pomisli da je moguće svašta
I jeste, ali ne bi trebalo da bude.
Iznad manastira ima neki zidić, tu smo seli
I odatle posmatrali –
kako se mala monaška ruka pomera u sobi
Bilo nam je smešno mislili smo čak da masturbira
A on je jeo iz neke šerpice.
Poljubac je bio savršen sam po sebi, a onda dodatno jer je prvi
Sve je mirisalo lepo.
Kiša je pomalo padala, zvona su zvonila satima, stvarno.
Onda nismo hteli da se razdvajamo, pa smo ostali zajedno.
Posle je bilo ružno, ali to je u drugim pesmama.

________________________________________________________________

MILICA ŠPADIJER rođena je 1989. u Beogradu. Završila je Filološku gimnaziju, osnovne i master studije na Katedri za klasične nauke na Filozofskom fakultetu, a trenutno je na doktorskim studijama Fakulteta dramskih umetnosti. Dobitnica je nagrade “Mladi Dis” za prvu neobjavljenu zbirku poezije za 2019. godinu. Poezija joj je objavljivana u elektronskim časopisima za knjiženost Eckermann i Libartes. Sa grčkog jezika prevela je roman “Kasandra i vuk” Margarite Karapanu u izdanju izdavačke kuće Dereta. Radi kao novinar Tanjuga, prevodilac sa grčkog jezika, profesor grčkog i latinskog i piše za nekoliko portala.

KNJIŽEVNA PRETPREMIJERA: zbirka MILICE ŠPADIJER “ŠAR-PLANINA”, tri pjesme

PUTOVANJE BRODOM

Sevastopolj je jedino mesto na svetu na kom želim da budem, rekla sam mu.
Dovoljno sam potrošila želja na Isfahan,
Ani već vekovima leži napušten ispod Ararata,
Rimom tumaraju lutalice i pijanci, što nije ni loše.
U Bagdad su me zvali, ali je najbolje kad te zovu, a ti ne odeš.

U Jerevanu sam previše plakala,
u Jerusalimu zaboravila ogrlicu, i našla je, tako da je i to gotovo.
U Atini sam odrasla, u Kabul se više ne može ići, ni po pse.
I dalje vidim tvog leoparda sa Ein Gedija, kako me gleda svojim,
sticajem okolnosti, zlim očima, večno vrebajući sa obale Mrtvog mora.

Moja mačka Zulejha i ja idemo prvim brodom za Sevastopolj,
nismo lude više da te čekamo, ni dana, ni časa.
Samo, ja nemam ni mačku, ni brod.

Posle svih tih godina koje moraju da prođu
moja duša će se vratiti na Skadarsko jezero,
na naše lepo porodično groblje,
sahraniće me sa mojim dedom,
pod velikim drvetom,
u grobu sa pogledom na brda.
U Crmnici, gde sam prvi put videla škorpiju,
dok sam se igrala ciglama kod kuće Rade i Iva.
Blizu obale gde sam jednom provela noć.

Samo se plašim da moj otac neće biti tu da mi polomi sanduk.
Ali dotad će sigurno izmisliti drugačije sanduke za one koji umru u tuđini,
recimo Sevastopolju.

***

1963.

On kaže – moj leopard sa Ein Gedija,
ja kažem – debeli prodavac krofni
sa autobuske stanice u Tel Avivu.

Kaže mi – stani, ali ja ne hodam,
i već sam pala. Usud je strašna reč,
ali ide uz lepotu proroka.

Poslednja je jutarnja dobra volja.
Sveže je dobra reč
Za pecivo i rane.

***

SLAVIJA

Ponekad u martu,
dok traje moj omiljeni pozorišni festival,
vodim glumačke trupe po gradu
uglavnom Ruse i Kazahstance
jednom je zaključeno da mogu da
improvizujem dovoljno ruskog
я ваш гид это церковь
Danas sam čekala grupu Kazahstanaca
koja se u stvari već prošetala sama
do Kalemegdana
pa dobro
a onda mi je
jedna Kazahstanka
rekla da će sutra otići mužu na grob
na Bežanijsko groblje
jer je sahranjen ovde u Beogradu, i bio je Srbin
dok je gledam uhvatim to
i u njenim i u svojim kosim očima
i moj je
ni muž,
ni Srbin,
ni mrtav
sahranjen u Beogradu

__________________________________________________________

MILICA ŠPADIJER rođena je 1989. u Beogradu. Završila je Filološku gimnaziju, osnovne i master studije na Katedri za klasične nauke na Filozofskom fakultetu, a trenutno je na doktorskim studijama Fakulteta dramskih umetnosti. Dobitnica je nagrade “Mladi Dis” za prvu neobjavljenu zbirku poezije za 2019. godinu. Poezija joj je objavljivana u elektronskim časopisima za knjiženost Eckermann i Libartes. Sa grčkog jezika prevela je roman “Kasandra i vuk” Margarite Karapanu u izdanju izdavačke kuće Dereta. Radi kao novinar Tanjuga, prevodilac sa grčkog jezika, profesor grčkog i latinskog i piše za nekoliko portala.