NOVI ŽIVOT
Pokupila sam veš sa žice, malo prašine sa pluća
Zakačila sam zavjese koje su mirisale na kadife
Klima je grijala neprestano želeći da mi istopi lice
Tog dana sam učila da vozim
Sasvim sam zaboravila da hodam
Skočila sam sa petog sprata
I dočekala se kao tigar
Knjige mi se listaju same
Pišem riječi u novim sveskama
Osjetila sam spokoj na trenutak
U januaru sam skinula nokte
Umjesto njih sam zakačila kandže
Tih dana sam zalivala cvijeće,
mislila o nekoj drugoj planeti
Petunije su krenule da rastu
Margarete malo manje
Odrekla sam se hljeba
Odrekla sam se štrudli
Odrekla sam se pite sa mesom
Poput svih odricanja u životu
Ništa lakše
Odavno ne namiještam krevet
Jer se ponovo u njega vraćam
Bacam se na dušek kao u zagrljaj
Jer se u jastuk utone kao u novi život.
***
TAJNA
On zna gdje treba da spusti čašu da
ne ostavi trag na ladici
okrugla vodena mrlja izbaciće je iz takta.
Na vrhovima prstiju napušta sobu
kad ide u šumu preko puta
tamo je ne čuje kad diše
I onda je sve kako treba.
On zna da se mora pojaviti do pet
tad se postavlja ručak
pogrešne salvete na stolu mogu biti njegova greška.
Odan je kao vojnik
glas mu se čuje samo kad izgovara molitvu pred jelo.
Ona ne smije da zna za šumu preko puta
jer najmanji cvrkut ptice srušio bi njihovu kuću.
Vješto od nje krije
pojas za spasavanje
dobra zvučna izolacija je sve što mu treba.
Svako veče obuje lakovane cipele
one najmanje škripe
pokriva je jorganom od vune iako je na njega alergična.
U šumi je sloboda, i on zna
da na nju nema pravo
gricka nokte jer mora da se vrati
u tamnicu gdje je poslušan čovjek.
Poći će preko puta samo još noćas, dok ona mirno spava pod jorganom od vune.
***
BOLJE JE KAD
Podrezati nokte, zakačiti šnalu na glavu
bezbijedno izaći u svijet
prelakirati nokte sjajem
pa ruke voskom
staviti ukosnice iznad čela
zapaliti cigaretu kao da je poslednji udah
zagristi usnu od mirisnog labela jagode
ubaciti stopala u lavor
napuniti ga vodom i zaroniti u njega
i glavom i grudima i nogama
premazati boju preko korijena kose
povući prstima trepavice od crnog mastila
namazati obraze vazelinom i limunom
popiti mnogo tečnosti
izbljuvati mnogo tečnosti
umiti se medom i čajem
gledati kožu od gline kako se pari sa kostima
stomakom dotaći maslačak koji niče iz zemlje
progutati njegove latice
sve uhvatiti u šaku i nositi kao zrna šećera
položiti prste na hladan beton
i pustiti kamičak da se ureže u palac
da ostavi rupice i krv
onda opet podrezati nokte
skinuti ih do mesa
usisati jagodice sitnim zubima
i znati da je bolje
kad malo boli
bolje od: ne osjećati baš ništa.
***
ANĐELA BULAJIĆ rođena je 1995. na Cetinju. Studirala je svjetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, zatim upisala studije pozorišne produkcije na Fakultetu savremenih umjetnosti u Beogradu, i diplomirala u novembru 2020. Bila je redovan član književnog udruženja Poezin iz Beograda. Od aprila je član Foruma mladih pisaca u okviru institucije KIC ,,Budo Tomović’’. Pjesme su joj objavljene u poslednjem zborniku koji je izdat u okviru institucije KIC ,,Budo Tomović , pod nazivom ,,Pisci ne padaju s neba”, u prvom tomu elektronske zbirke u sklopu Vavilonske biblioteke i u zborniku ,,Rukopisi 44” 2021. godine.
čovjek-časopis 