TRUDNICE
Trudnice su nadirale iz parka
i preko jednosmjerne ulice
u grupama osvajale trg
Samo Bog zna kuda su se
uputile
Sjetih se kako sam jedne
zime gol spavao pod otvorenim
prozorom Napolju su lepetale
pahulje i ja sam htio umrijeti zbog
nesporazuma s majkom
Šta bi o tome mogle misliti one
koje jesenjim ulicama sad pronose
proljetne svoje plodove?
Šta bi mislile o tome da njihovo
dijete poželi umrijeti? Te kolijevke
i ti kovčezi naših tijela
***
PORTRET
Portret u stanu moje majke
ne liči na mene Tako izgledam
samo njoj i lošem portretisti
iz Orebića
Sebi sam tu sasvim
a drugima vjerovatno dovoljno
neprepoznatljiv
Ona me svaki dan gleda
kao u iskrivljenom ogledalu i
što se mene tiče, taj u
njenom stanu to nisam ja
Dugo već nisam ja
***
NESPORAZUM
Ponekad odem majci
Portret na zidu iznad kauča
ne liči na mene i kad mene
više ne bude niko taj ugljeni
crtež više neće spojiti sa mnom
Ona je uvjerena da sam to ja
to je moje pravo lice
Ono koje nikad ne vidim
Između moga i bratova portreta
je slika plavokose djevojčice sa
šeširom i vrpcama Kaže da je
to ona kada je bila mlada I ja je
onda vidim onakvu kakvu
sama sebe želi vidjeti iako znam
da ta djevojčica nije ona
Brat te pozdravio, veli, i srče
vrelu kafu Jučer smo se čuli
Pozdravi i ti njega, kažem
Nas troje smo skupa samo
još u njenoj mašti
***
ČUVAJ ME
Dopadale su mi se djevojke malih očiju,
ili velikog nosa, one kratkonoge, ili one
bez grudi. Ono što im je nedostajalo,
ili je bilo višak, sam sam popravljao
Dopadale su mi se te nježne strune,
njihova violinska tijela amaterski pravljena,
taj višak smisla što su ga nosile sve te
nagluhe, polunijeme i hramljuće ljepotice
i voljele su i one mene. Bile su nježne
i zle, te okrutne čuvarice
I bila je nekada ta luda bibliotekarka
sa očima koje su svijet listale
Prestala je osjećati ljude, rekla je,
onda kada više nije mogla osjećati knjige
Knjige, cvijeće, hrana, automobili i drveće
pod prozorom biblioteke, sve je izgubilo
miris. Samo ti još mirišeš
govorila je
Čuvaj me
_______________________________________________________________________
NEDŽAD IBRAHIMOVIĆ – U Nizozemskoj završio studij televizijske režije. Studirao jugoslavenske književnosti i postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Režirao dokumentarne filmove za različite televizijske kuće. Objavljivao književne i filmske kritike u časopisima: Život, Sineast, Odjek, Izraz i bio u redakciji časopisa “Yu-film” (Beograd). Objavio dva romana (”Inkapsulirana tijela” i ”Kuća Teodore K“), jednu knjigu pjesama (”Mala povijest smrti i pisanja”) i tri knjige eseja. Zaposlen na Filozofskom fakultetu u Tuzli. Online.
čovjek-časopis 