SEDAM DANA “RUKOPISA” (7/7): URŠA MAJCEN, 1998., Ljubljana, Slovenija

NEPRIČAKOVANO

pisala bi lepe zgodbe
brez vulgarizmov
v katere bi se zakarambolirali
pohotni starci
kriza srednjih let
ni nikoli opravičilo
nikoli ne veš
katera leta bodo srednja
nihče ne bi smel zaupat
pika
ne zanima me misel
na lepšo prihodnost
ostala bom v sobi
tudi apokalipsa je fiktivna
in razočaranje
v maminih besedah
v očetovem molku
v praznini
kjer je včasih grizla sestra
vsi bratje so postali ljubimci
lepe zgodbe
rožnato zakrvavijo
omaž njej ki jemlje kar ni njeno
populizem vrhunca rdeče niti
herojska kri
kričanja
rožnate princese
postrigla si je lase
čeprav se je zaprla v stolp
pravljica ostane brez oči
trnje je za ptička
depthroatham prihodnost
besnim obvladano
psihopatska zmernost
zakrnele miline
vzeli ste
kar ste menili da bom dala
jaz pa sem
nepričakovano
želela biti ljubljena
nežno

*

NEOČEKIVANO

pisala bih lepe priče
bez vulgarizama
s kojima bi se sudarili
pohotljivi starci
kriza srednjih godina
nikad nije opravdanje
nikad ne znaš
koje godine će biti srednje
neka niko nema poverenja
i tačka
ne zanima me pomisao
na lepšu budućnost
ostaću u sobi
apokalipsa je fiktivna
baš kao razočarenje
u maminim rečima
u tatinom ćutanju
u praznini
gde je nekada grizla sestra
sva braća su postala ljubavnici
lepe priče
rumeno prokrvare
omaž njoj koja uzima što nije njeno
populizam vrhunca crvene niti
herojska krv
vrištanja
ružičaste princeze
odsekla je kosu
iako se zatvorila u kulu
bajka ostaje bez očiju
trnje je za ptičicu
trpa me budućnost
kontrolisano besnim
psihopatska umerenost
zakržljale miline
uzeli ste
što ste mislili da ću dati
a ja sam
neočekivano
želela biti voljena
nežno

________________________________________

RUKOPISI 46, zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora bivše Jugoslavije / [glavni urednik: Jasmina Topić] ; [urednici Srđan Gagić i Stefan Stanojević] ; [urednici i prevodioci za Sloveniju i Makedoniju Tanja Božić, Natalija Milovanović i Valentina Baktijarević]. – Pančevo : Dom omladine 2023.

POEZIJA I PROZA SUVREMENIH SLOVENSKIH AUTORA U PRIJEVODU PETRE BOLIĆ: Urša Majcen

POEZIJA URŠE MAJCEN

BRŠLJAN

kao bršljan ću se razrasti
kako bih punila ulice
ceste
parkove
moje će vitice preplesti krovove
a listovi će zimom žutjeti
razrast ću se šumama
voćnjacima
obalama
kako bih zasjela na klupice
i penjala se starim deblima
kao bršljan ću se razrasti
svijet pokriti svim svojim zelenilom
tada ću postati
tako velika da me nigdje više neće biti

***

MOJI MUŠKARCI

moji su muškarci od papira
u snovima mi se kidaju
i penju
po rubovima moga kreveta
drže se za moje noge
ujutro ih
utapam u čaši vode
a potom me straše iz lokava
i u odsjaju stakala
moji su muškarci od papira
na njima gasim cigarete
i uz mene padaju u prazninu

***

*

izvijam se
udovi prepleću tamu
a usne pohlepno
grizu tvoju kožu

vrućina skida pokrivače
jagodice traže tvoje

nemoćno izložena
prikrivenim pogledom

bez strasti

moje noge pred tobom leže

ne želiš

onda ćemo šutjeti

***

CIGARETTES AFTER SIX

šest nije puno
ali je dovoljno

da se nahrani rak

da si pri padu
razbijem mozak

da se sramim
skorene sperme
u lijevom kutu osmijeha

ponekad je ipak najlakše
poslušno raširiti noge
i nagnuti se preko balkona

pušim

nemojte reći mojoj mami

***

DJEVOJČICA

iz pupka mi je izraslo dijete
djevojčica
i odumrlo

nisam imala pupčanu vrpcu
kojom bih je održala na životu
nisam marila za uspavanke
nisam tugovala

jer nije imala život
da bi ga izgubila
nisam je željela

bila je moja

začula sam disanje
bića
koje je jedva još živjelo

na trenutak sam poželjela
da iz trupla zaista
izraste dijete

djevojčica

ostavila sam je na podu
da nahrani vrane

***

*

skinuti kožu
i sakriti je pod otirač
postati krezuba neman
potom žvakati
ustajale ulične lampe
ostati cijela
i raskuhati se na komadiće
za postarana ustašca
pohlepna za blizinom
prodrijeti u zidove
pustiti
da se dive
tvojoj mladosti kada propada
sanjati
i samo sanjati
i snova se odricati
zbog gorkih načela
udobno istrunuti
uz obiteljski život

_______________________________________________

URŠA MAJCEN (1998) studentica je ljubljanske Akademije dramskih umjetnosti. Radi kao dramaturginja, scenaristica, pjesnikinja i dramatičarka. Njezini su tekstovi zaživjeli i na čitanjima i na filmskom platnu. Poeziju čita na Mladim rimama te Ignoru, a piše za nekoliko književnih časopisa. Nekada je navodno dobila i neke nagrade. No, važno je da se kroz stvaranje uvijek iznova uči skidati kožu i disati bez nje.