O NAUČENOM
Naučila sam da nije istina sve čemu te uče. Ne umire se ako mokre kose zaspiš. Niti oboliš jer sjediš na propuhu. Nije pogubno fićukati u mraku. Ili se ulicom kretati natraške. Lijepo odgojeni ponos su svojima, a sebi nepoznanica. Dugo kroz život.
Naučila sam da je bespomoćnost bol koja propituje ego. I da raste razmjerno gubitku kontrole. A da bijesom ne branimo sebe, već pravo koje smo si dodijelili da bismo bili u pravu.
Naučila sam da su otpori izvor nedaća. Da je mijena neizbježna. I da je dobro prešutjeti o čemu nema potrebe raspravljati.
Naučila sam da ljudi brzo zaboravljaju, a ljudska pravda rijetko pobjeđuje. I da savjete ne dajem ako ih ne traže. Svojoj djeci osobito.
Naučila sam da ljubav drži sve na okupu.
A gdje nema vjere u ljubav, tu počinje čovjek.
***
O POSVEĆENOSTI
A što ako je u svakoj praznini uteg svega što nismo prihvatili, a mi se poput djece skrivamo iza zatvorenih očiju. Što ako u svakom miru narasta oluja svega zanemarenog. Samo da se ne izložimo. Da se, naočigled svima, ne razlijemo.
Nema slučajno izbavljenih. Oslobode se koji preobraze svoje tamnice. Koji poznaju umašćene ovratnike tamničara i ne vjeruju njihovoj riječi. Oni pronalaze svoje. A onda posvećeno, jednom po jednom, ispune pustoš.
***
O SUOČAVANJU
Istina je prolom jezika, kao poezija. Munjama rascijepa stablo u nama. Oslobađa. Ako ono što mislimo da jesmo, razodjenemo, na mjestu gdje nas je zateklo. Ako posljednje taoce iza kojih se skrivamo trampimo za ogledalo.
A kad ga sebi okrenemo, susretne nas dijete. Prije jezika.
***
O JEDNOSTI
Pa reci, kako to misliš, biti odvojena?
Zamisli stabla koja dišu samo za sebe. Ili pobunu pčela jer više ne žele biti radnice. Zamisli sunce koje donosi odluku života. I odlazi. Ili vodu koja se ne želi vratiti zemlji. Nikada.
Zamisli da je osjećaj vlastite vrijednosti svemu oko nas važniji od jednosti sa svime.
***
O ŽENSTVENOSTI
Ona se sklanja pod stol, čvrsto stisnutih očiju. Jer prekasno je za strašan sud. Tamo se već dugo ne propituje istina.
Kad očevi lome stolice, ona se umota u rubac pa sakrije u njedra, kao amajlija. Za svaki prešućeni gnjev.
Upletena u kosu djevojčica ona prkosi religiji.
***
O SRAMU
Sanjala sam noćas da sam gola među ljudima. Njihovi pogledi bili su čvrsto zatvoreni prozori, bez zavjesa.
A moja koža staklo.
***
O LICEMJERJU
Svijet nas ne nagrađuje dok govorimo istinu. Zato pristajemo na ustupke na koje nas navodi uljuđena komunikacija. Ili ljubav. Ili neznanje o sebi.
I tako, izgovaramo okoštale forme kojima se održavamo na nemirnoj površini. Život bi doista bio nepodnošljiv kad bismo znali što se mota po tuđim mislima.
Zagrebemo li dublje, negdje mora biti mir.
__________________________________
SNJEŽANA RADETIĆ (Pula, 1964.) vjeruje da uspavano u nama žudi biti probuđeno i da ono što doista trebaš pronađe način da se konačno i obistini. Putem se je ohrabrivala objavama na društvenim mrežama te 2021. i 2022. bila u finalu Nagrade Post scriptum. Povremene objave u Dometima, na portalima Čovjek-časopis i Astronaut. ba bile su joj vjetar u leđa. Privilegiju leta, prvu zbirku poezije, objavila je 2022. godine.
Trenutno su u pripremi za objavu u 2026. godini dvije nove zbirke, poezije i kratke proze, s temom žene koja sebe nastoji pronaći ispod svih naslijeđenih slojeva.
U najnovijem rukopisu, zbirci pjesama u prozi Da sam barem progovorila, promišlja teme s kojima se svakodnevno sudara.
Živi i radi u Poreču.
čovjek-časopis 