NEUROŠAMAN
Nekada davno, živio je jedan narod na vještački stvorenom mjesecu. Projektovali su ga njegovi najveći mudraci kako bi ljudi pobjegli sa svoje umiruće planete. Sve te ruke naroda se udružiše i napraviše vještački mjesec u orbiti njihove planete. Migracija na mjesec dugo je trajala, a umiruću planetu neki nikada nisu napustili, što zbog siromaštva, što zbog primitivnih patriotskih nagona. Oni što su nastanili vještački mjesec razvili su se u jednu veliku civilizaciju.
Mjesec po površini nije bio nastanjen. Unutrašnjost mu je bila segmentirana po slojevima sve do samog jezgra u kom se nalazio veliki kompjuter, među ljudima poznat kao mozak mjeseca. U prvom sloju, odmah ispod providnog tla mjeseca, nalazio se okean pun životinjskog i biljnog svijeta. Obavijao je čitavu planetu i bio je najveći od slojeva. U drugom sloju mjeseca nalazile su se šume i bašte, džungle i prašume. U trećem sloju nalazili su se gradovi, dok su oni ispod toga bili rezervisani samo za probrane ljude. Dole su se ljudi bavili naukom, mada je to za neke značilo da se ispod njih kriju mračne sile. Kakve li se vradžbine kriju ispod nas?, pitali su se prostiji ljudi, a oni maštovitiji, fanatičnijeg duha, počeli su stvarati mitove.
Prošle su mnoge godine otkad je mjesec napravljen i u opštem znanju naroda malo ko je znao o porijeklu mjeseca. Rijetki su bili oni iz naroda koji su znali da ljudi nekada davno živješe na planeti oko koje sada njihov mjesec kruži. Iz takvog stanja društva prirodno se rodila prva religija. Vjerovali su da je mjesec bog i da ljudi, njegova djeca, žive u njegovoj utrobi. Mozak mjeseca, veliki kompjuter u jezgru, bio je za običnog čovjeka nedostižan i samo su mu odabrani mogli pristupiti. Naučnike su smatrali šamanima i preko njih su komunicirali s bogom. Naučnici su prihvatili titulu šamana, jer su znali da će na taj način ljudi nauku cijeniti iznad svega. I nisu pogriješili.
Religija mjeseca je toliko procvjetala da su razni kultovi i sekte izumrli. Samim tim i nauka je napredovala. Šamanska znanja su se nagomilavala i širila, pa je bilo nužno da se određeni šaman posveti određenom segmentu života. Oni što su se bavili posmatranjem i izučavanjem zvijezda i ostalih nebeskih tijela zvali su se astrošamani. Oni što su se bavili analizom ljudskog uma zvali su se psihošamani, a oni što su otkrivali tajne centralnog nervnog sistema zvali su se neurošamani. Jedan takav bio je Nikto.
Mjesec je obišao oko umiruće planete osamdeset puta otkad se on rodio. Umiruća planeta je za to vrijeme obišla oko svoje zvijezde tri puta, a planeta Zemlja oko Sunca četrdeset puta. To bi značilo da bi Nikto po mjerenjima protoka vremena jednog Zemljanina imao četrdeset godina.
Još kao dijete je pokazivao afinitete prema nauci. Njegova fascinacija mozgom bacila ga je u vode neurologije, odnosno neurošamanizma. Izučavao je akumulirana znanja svojih predaka o neurologiji, pohranjena u memoriji mozga mjeseca, i bio je oduševljen koliko je toga već istraženo. I dalje su mnoge tajne mozga ostale neotkrivene, ali otkrivanje preostalih misterija njemu ništa nije predstavljalo. Sa svim znanjem upijenim iz mozga mjeseca, dovodeći u vezu jednu informaciju s drugom, pred njim su se otvorile višestruke ideje o manipulaciji mozga i nervnog sistema. To što je još rano u djetinjstvu postao nihilist, nije mnogo pomoglo da ga spriječi u moralno upitnim istraživanjima.
Većinu svojih istraživanja obavljao je u strogoj tajnosti. U krugovima naučnika bio je poznat kao šutljiv, misteriozan i mračan tip, ali bezazlen unatoč takvom karakteru. Niko od njih nije bio svjestan koliko su pogriješili u procjeni. Nikto je bio najopasnija osoba za društvo u čitavom vještačkom mjesecu.
Spoznavši da je mozak, između ostalog, organ za kreiranje individualne mape stvarnosti, počeo je razmišljati o tome kako se ta mapa stvarnosti može distorzirati vanjskim stimulansima. Znao je da konzumacija određenih biljaka, što pušenjem, što gutanjem, iskrivljuje sliku stvarnosti ili je u potpunosti mijenja. Isto tako, shvatio je da i mnogo banalnije stvari mogu promijeniti percepciju. Ružna riječ čovjeka može rastužiti ili razbjesniti, kao što ga lijepa može razveseliti ili nasmijati. Što je veća paleta riječi, što je širi vokabular, što je dublje poznavanje jezika, što je smjelija kombinacija riječi i što je dalekosežnije poimanje težine riječi i valova pojmova što se iza nje kriju, to je i manipulacija tuđim umom veća. U tome je postojao jedan problem koji je otkrio matematikom. Za tako dobro poznavanje ponašanja ljudi oko njega kao i visoki stepen poznavanja i korištenja jezika, ne bi mu bio dovoljan njegov životni vijek.
Mnogo brže i djelotvornije metode manipulacije tuđeg uma nalazile su se u neurologiji i nanorobotici. Ideja vodilja je bila da stvori naprave veličine elektrona, sposobne da zaposjednu neuron po neuron i da nad njima preuzmu kontrolu. Za stvaranje neuromanipulatora trebale su mu tri i po godine intenzivnog rada.
Neuromanipulator je bio stroj veličine elementarne čestice. Milijarde neuromanipulatora kreirale su oblak čestica. Jednim takvim oblakom, puhnuvši ga nekome u lice, bio je u stanju u potpunosti preuzeti kontrolu nad tuđim umom. U eksperimentima na različitim životinjama, oblak neuromanipulatora bio je sto posto učinkovit na svakoj vrsti životinje. U svojoj dvadeset i drugoj godini, prvi oblak je s nekoliko metara udaljenosti usmjerio prema stvorenju nalik hrčku. Oblak se uvukao u njegov respiratorni sistem i preko krvi su čestice došle u mozak. Raspoređujući se po njegovoj maloj lopti neurona, neuromanipulatori su sistematski zauzimali svoja mjesta. Nikto je nakon toga imao apsolutnu kontrolu nad njegovim umom. Upravljanje se obavljalo preko kontrolera s tipkovnicom i ekranom. Komande je unosio putem kodova, a na displeju je dobijao sve potrebne informacije o njegovom umu. Bilo je to kao upravljanje složenog biološkog robota.
Kada je htio obaviti prvi eksperiment na ljudima, sile nasumičnosti i sile sudbine su ga spriječile u tom naumu. Veliki asteroid udario je u njihov mjesec promijenivši mu smjer rotacije oko planete. Mjesec je zbog toga udario u planetu i ostavio na njoj veliki krater, raskomadavši se u neizbrojivo mnoštvo dijelova. Neki komadi i komadići mjeseca završili su na površini planete oko kratera, a ostali su nastavili kružiti orbitom planete, prvo haotično i bez reda, sve dok se nisu formirali prstenovi. Od tada je planeta postala prepoznatljiva zbog prstenova sačinjenih od dijelova vještačkog mjeseca.
Skoro cijela civilizacija je nestala. Samo je jedna osoba preživjela. Bio je to neurošaman Nikto. Kao što su sile slučajnosti i sudbine izbrisale čitavu civilizaciju, tako su i njega održale u životu. U trenutku kada je asteroid udario u mjesec i kada je mjesec udario u planetu, Nikto se nalazio u svojoj privatnoj laboratoriji. Tu se nalazi i dan danas. Komad vještačkog mjeseca u kom je bila njegova laboratorija, nakon svih tih udaraca, ostao je skoro neoštećen iznutra. Njegove naprave su ostale u ispravnom stanju, a i one što su pretrpjele određena oštećenja uspio je popraviti.
_____________________________________________________________________
SAŠA DŽINO je kovač mašte i diler književnosti iz Sarajeva. Fildžan pun opskurnosti je njegova knjižara halucinogenih priča. Do sada je objavio četiri knjige: zbirke kratkih priča “Srce od plastike” i “Mrtvačke mrlje”, i dva romana, “Šejtanov goblen” i “Električni okean”. Roman “U Čarobnjakovim šeširima“, psihodelična, naučno-fantastična bajka, izlazi ove godine.
fotografija autora: Šejla Bratić
autor ilustracije: Marko Gačnik
čovjek-časopis 