POEZIJA SANJE ATANASOVSKE
OČI BOJE KAVE
Jedan je oblak pao u vinograd
neki čovjek je govorio sam sa sobom
brda su mirisala na požar
stanovnici susjednog sela
ukrali su nam sunce.
Preda mnom su četiri fildžana
sve do jednog sam ih ispraznila
previše za jedan dan
premalo za jednog čovjeka
zato nosim oči boje kave.
***
ZA TEBE ČUVAM SAFIRE
Bio si voljen i nesuđen
sada si samo dobar prijatelj
ti koji budiš u mojim mislima proljeće
za tebe čuvam safire
kada će drugi otići
ti ćeš ostati sa svojim lijepim riječima
vrednijim od zlata
prije sna
šaljem ti telepatske poruke
voljen si i poseban
za te, samo za te čuvam safire.
***
NAZVAH TE
Nazvah te divljim vjetrom
I pustih te da se igraš
s mojim čuperkom
nazvah te šumskom jagodom
i željah okusiti tvoje crvenilo
nazvah te bijelim narcisom
i ostavih te da se zaljubiš
u samoga sebe.
***
PISMO DESET PRSTIJU
Imam samo deset prstiju
i jedno pismo koje odstaja
u ladici moga života,
jer nemam ljubavi crvene u svijetu ružičastom
ni zelene nade u sivoj svagdašnjici,
ni bijele svjetlosti
što će me dovesti k tebi
Nemam staze s koje bih krenula
ni mjesta na kojeg bih stigla
Imam samo deset prstiju
i jedno pismo
kojemu se po tko zna koji put navraćam
i pišem ga, prepisujem, dopisujem
za tebe i samo tebi.
***
POSLJEDNJE ZBOGOM
Izabrao si najgoru varijantu
odustavši od mene u mislima
još jedan udar
još jedan slomljen stup
i nakon ovog
još me samo kamenovanje ubiti može
posljednje zbogom
je čaša neprolivenih suza
tvrdoglava sam i superiorna
ne prihvaćam isprike
koje ionako ne mijenjaju ništa
neka bude kako želiš
i neka bude posljednje.
***
SLOMILI STE ME
Ušli ste u moju tamnu stranu
i bez razloga me slomili
bacili ste po jedno koplje
na moju baršunastu dušu
skrojili mi tužno nebo
i iznad glave mi ga postavili
oduzeli ste mi zrak i vodu
i srce mi uspavali
da ne osjećam bol
na sitne ste me komadiće
nemilosrdno slomili,
a ja ću zažmiriti
i kao uvijek, oprostiti.
***
MINUTA PREZIRA
Dala sam im godine ljubavi,
a vratili mi s minutom prezira.
Gledam svoju nesreću
u talogu kave
živim život
s pitanjima bez odgovora.
Kroz stakleni mi prozor
dotiču ruku za utjehu
i u njihovim očima kukavice lete,
a ja dobivam tek minutu prezira.
Samoća nema veze s profesijom
ni s poezijom
zapalit ću sve laži od papira
dajte mi samo minutu prezira.
___________________________________________________________________________________________
SANJA ATANASOVSKA (Kumanovo, 1985.) je makedonska novinarka i pjesnikinja. 2015. je objavila pjesničku zbirku Pismo deset prstiju koja je dobila nagradu „Lesnovska zvona“ za najbolju debitantsku knjigu. Elektroničku knjigu poezije Tapija života objavila joj je Zaklada Makedonika 2017., a iste godine dobiva kagradu „Karamanov“ za zbirku poezije Zlatni vrt koja ima i audio verziju. Iste godine, 2017. je osvojila treće mjesto na književnom festivalu „Panonski galeb“u Subotici. 2019. boravila je u Cetinju na književnoj rezidenciji. Iste, 2019. godine objavila je zbirku poezije Šafrane moj u izdanju „Slovo ljubve-bukvi“ iz Skopja, a 2020. i zbirku Afrodita trči za vjetrenjačama kod istog izdavača. Objavljuje poeziju u mnogim časopisima u regiji.
čovjek-časopis 