Marginalijama se uvriježilo smatrati onaj dio esejističkih zapisa Miroslava Krleže koji je povezan s njegovim leksikografskim, radom na enciklopedijama. Sam je pisac termin marginalije uveo u svoj naslovni registar znatno ranije (1921), baveći se slikama Petra Dobrovića. No i kada je rukopisnu građu, koju radno naziva ‘marginaliom lexicograpshicom’, koristio u pripremi esejističkih fragmenata što ih je publicirao u tematskim i kompozitnim cjelinama zajedno s citatnim ekscerptima iz vlastitog djela, takav oblik ne naziva marginalijama, već varijacijama. Marginalije se od (drugih) varijacija razlikuju prema povodu i karakteru teksta – impresiji, a ne strukturiranošću ili naročitim redaktorskim pristupom, sudeći barem prema razmjerno malom oglednom zbroju rasutih fragmenata takve generičke osnove koji su autorizirani. – iz pogovora Vlahe Bogišića, priređivača.
čovjek-časopis 