
NE MOŽEMO DA BUDEMO SAMO PRIJATELJI
uvek ću polagati pravo
na prolazak prstiju
kroz tvoju kosu
na javnom mestu
tvoje butine ostaće
mesto za odmor mojih ruku
kao benzinske pumpe usred noći
na povratku s mora
manire i stavove
pažljivo sam uređivao
za duge večernje razgovore
s tvojim sestrama
stolica na rasklapanje na tvojoj terasi
bezbedna je zona
van dometa poslovnih poziva
i vudu igala
***
BILO JE LAKO PRONAĆI TE U HIROŠIMI
trebalo je samo pratiti trag
istopljene kože na asfaltu
ići ka tački
od koje su ždralovi bežali
imala si pet miliona stepeni
snagu trista tajfuna
topila čelik
utiskivala senke u zidove
našao sam te kako sediš
u podnožju mosta
disala si plitko
grleći kolena
odneo sam te u hotelsku sobu
i spustio u postelju
pre nego što si zaspala, rekla si
molim te, budi strpljiv sa mnom
***
KAMBODŽANSKA JUTRA
neko je prosuo sangriju na istoku
kriška mandarine rasteruje mrak
pastelni akvarel razliva se nad šumom
drveće proteže grane
osmesi džinovskih kamenih lica
izbijaju kroz krošnje
džungla je zadovoljna, jer zna:
svaki njen poraz je privremen
u zagrljaju divljeg rastinja
hramovi srastaju s mahovinom
i kostima izumrlih životinja
na fasadama
dodir sunca oživljava
vojske glinenih ratnika;
umiru uzalud
osuđeni da svakog jutra
izvode istu predstavu
unutar zidova
Višnu, Šiva i Buda
žive u nametnutom primirju:
partija šaha
u kojoj su svi pešaci
davno žrtvovani
na zapadu
planina stresa sa sebe lišće
opalo u toku noći;
na njenim obroncima
tigar se budi, zeva
i nehotice guta čitavu džunglu
***
ZBOGOM, ARESIBO
Zbogom, Aresibo
onog leta kada si otišla
ostajao sam budan noćima
zurio u nebo
iscrtavao izohipse usamljenosti
unosio tragove kočenja
u mapu pogrešnih skretanja
ali nisam te tražio
ko bi te prepoznao
među svim tim svicima
među svim tim tačkastim
termonuklearnim pećima
znao sam da te mogu naslutiti
jedino radio-talasima
samo ako se pretvorim
u trideset osam hiljada
aluminijumskih ploča
i smestim u dolinu
između portorikanskih brda
*
urušio se kultni radio-teleskop
lovac na pulsare i međugalaktičke šumove
povremeni statista holivudskih filmova
popucali kablovi platforme
iznad trista pet metara širokog tanjira
ogledala dubokog svemira
ušne školjke Karipskog mora
nije tačno da nikog nije bilo
u trenutku kolapsa
ona škripa na snimku nadzorne kamere
bila je najava kidanja mojih nerava
nije popustio gigantski metalni kostur
moja je kičma pukla
pod teretom dugih teških noći
*
pokušavam da umirim prijatelje
da im objasnim:
nikad nisam želeo
kontrolisanu demontažu
da postanem poligon za šetnju
vikend turista;
meni je mesto
u poluizmišljenim sećanjima
uz legende o lutajućim šamanima
*
greše kad kažu da je za sve kriv
uragan Marija
sećam se dobro svih prirodnih nepogoda
samo jedna se tako zvala
i bila je tek malo jača jesenja bura
ona koja je odgovorna za ovo
hoda kroz zidove
šalje šifrovane signale
preko amaterskih radio-stanica
ostavlja mi poruke
na aerodromima i u lukama
doziva kroz maglu čileanskih vina
šapuće moje ime u japanskim zen-vrtovima
*
dao bih da me ponovo razapnu
između tri betonska stuba
osluškivao komešanja na dugim talasima
tumačio zvučne potpise koraka
samo kad bih znao
da se među njima krije još neka
devetorepa nebeska lisica
***
MESEC JE KRIŠKA PERSIJSKOG GREJPFRUTA
i mi ga grizemo
svake noći trnu nam zubi
od njegovog hladnog soka
dok se kao udicom zakačeni
klatimo iznad krovova
pred svitanje
vilice popuštaju
okruženi pijanim komarcima
padamo
padamo
padamo
jutro nas guta
mačke u tvojoj kosi zevaju
svet je probušeni balon
oko nas sve se sažima
ostaje samo mladež
u obliku ribarskog čamca
iznad tvog pupka
_______________________________________________________
MARKO STALEVSKI (1982, Beograd) diplomirao je astrofiziku na Matematičkom fakultetu u Beogradu, a doktorirao na zajedničkom studijskom programu Univerziteta u Beogradu i Univerziteta u Gentu, u Belgiji. Četiri godine radio je na opservatoriji Kalan pri Univerzitetu u Čileu, a kao gostujući istraživač boravio na više naučnih instituta u Japanu, Grčkoj, Americi i na Еvropskoj јužnoj opservatoriji u Čileu. Danas radi kao viši naučni saradnik na Astronomskoj opservatoriji u Beogradu, gde rukovodi istraživanjima prašine u blizini supermasivnih crnih rupa u središtima galaksija. Pesme su mu objavljivane u zborniku Tajni grad (PPM Enklava, 2022) i internet portalima Čovjek-časopis, Enklava, Bludni stih, Nova.rs. „Tragovi kočenja“ su mu prva pesnička zbirka (No Rules, 2023). Trudi se da što više vremena provodi u planinama.


