MOJA SE LJUBAV SPUŠTA PO STEPENICAMA
Moja se ljubav spušta po stepenicama
Pokraj trkaćih konja
Koji se pretvaraju u svilu
Netko vrši atentate na krošnjama
Ljubav je meta koja
Pada na sjenke gelendera
Ja se rukujem s oblakom
Pokušavamo se dogovoriti oko kiše
Svakog kasnog kolovoza
Pokušavam izbjeći kišu
I ranjene vinograde
Ne želim da se blato
Pomiješa sa cipelama
Cijelo se selo trudi
Izbaciti duhove iz svojih dvorišta
Seoski momci zapleli su se u ukosnice
Njihove djevojke zaplele su se u ljeto
Moja ljubav iskašljava Sunce
I izdiše Mjesec
Čuva zvijezde pod noktima
Ujutro su svi prijatelji
U podne su znanci
Poslijepodne poznanici
Predvečer stranci
U ponoć smo svi neprijatelji
Poslije ponoći
Otvaramo novo poglavlje
Crvenog i crnog
Kao prašnjavu butelju vina
Moja ljubav redovito ispije
Samo jednu čašu
Zatim se umori
Dok ja sa škarama u ruci
Izrezujem snove iz starih novina
Cijelo se selo pravi
Da do nas vijesti ne dolaze
Da nas svijet ne može prepoznati
Moja ljubav ne zna kad laže
A ja ne znam kad govorim istinu
***
BRZA BALADA O PRIVATNOM RATU
želim obavijestiti vlastito tijelo
da je u tijeku pobuna protiv
korumpiranog i propalog sistema
kojeg smo sami pomogli uspostaviti
traže se volonteri za obavljanje
prljavog i golemog posla
u kojem nijedna strana neće naročito uživati
traže se dobrovoljci za odlazak
u najdublje rovove srca
prokletu mašinu valja razmontirati
premda se operacija pripremala gotovo 30 godina
šanse za uspjeh upravo su minimalne
a broj žrtava potpuno nemjerljiv
odobrava se uporaba bojeve municije
i svih ostalih sredstava za koje centrala
procijeni da su od strateške važnosti
očekuju se brzina, čvrstoća i efikasnost
jer naši su ciljevi neopisivi
***
OFELIJA PLEŠE
Po visokim krošnjama starog grada
Po sutonu iznad mora
U nepravilnim ritmovima žute svile
Ofelija pleše
Po kavanskim zidovima od crvene cigle
Po dječačkim licima
U kutu njihovih sjajnih osmijeha
Ofelija pleše
i daje, daje, daje
dok više nema što za dati
i grabi, grabi, grabi
dok ne vrati što je dala
Po kulama davno obješenih očajnika
Po brodovima pobune
U trzaju svojih proslavljenih maski
Ofelija pleše
Po stepenicama od 24-karatnog zlata
Po putevima za dvoje
U nemirna predvečerja naslaganih godina
Ofelija pleše
i daje, daje, daje
dok više nema što za dati
i grabi, grabi, grabi
dok ne vrati što je dala
KRISTIAN KOMORČEC rođen je 21.7.1992. godine u Zagrebu gdje trenutno studira komparativnu književnost na Filozofskom Fakultetu. Osim pisanjem i prevođenjem bavi se i glazbom te filmom.
čovjek-časopis 