POEZIJA, PROZA I ESEJISTIKA SUVREMENIH SLOVENSKIH AUTORA U PRIJEVODU PETRE BOLIĆ: Katja Gorečan

KATJA GOREČAN: NEKE NOĆI NEKE DJEVOJČICE NEGDJE UMIRU / Neke noči neke deklice nekje umirajo, Hiša poezije, 2018.

Uvod

u snu me posjetila na lomači spaljena vještica. u trećemu mjesecu trudnoće.

posjetila me u snu uz pojave obješenih djevojčica.

djevojčice vise sa stropa.

tjelesa djevojčica. noge im u praznini vise i zibaju se.

Djevojčica 1: I ja jedva dišem

Djevojčica 2: I ja jedva dišem

Djevojčica 3: I ja jedva dišem

Djevojčica 4: I ja jedva dišem

Djevojčica 5: I ja jedva dišem

Djevojčica 6: I ja jedva dišem

Djevojčica 7: I ja jedva dišem

* * *

duhovi putuju svim zidovima kuće.

zbog toga ih volimo, podsjećaju nas da je ovdje nekada nešto živjelo.

prije no što je bilo stanova,

živjeli su u ovim podrumima,

na ovim prašnjavim tavanima.

prije nas su živjeli u zemlji, a sada se ta zemlja urušava.

3. scena: rođenje mrtvoga djeteta

pun Mjesec. i nešto se neobično događa. ne znamo gdje smo. a negdje moramo biti.

Djevojčica 1: te je noći u snu rodila mrtvu djevojčicu

Djevojčica 2: kao i sve njezine majke prije nje

Djevojčica 3: neko je vrijeme rađala mrtvo dijete

Djevojčica 4: na krevetu svoje spavaonice

Djevojčica 5: uz nju nikoga nije bilo

Djevojčica 6: rađala je i bila bez riječi

Zbor: nije vikala

nije vrištala

bila je potpuno tiha

Djevojčica 7: kada je iz svojega tijela ispustila dijete

Djevojčica 1: dijete

Djevojčica 2: koje nije disalo

Djevojčica 3: nije vrištalo

Djevojčica 4: nije se micalo

Djevojčica 5: pokrila ga je bijelom plahtom

Djevojčica 6: kako ga nitko ne bi vidio

Djevojčica 7: njezino mrtvo dijete

Zbor: tada je krevet počeo krvariti

u sljedećem se trenutku našla u bijeloj bolnici

/ leži okrenuta nam leđima /

Djevojčica 1: priđe joj muškarac i pomiluje je

Djevojčica 2: U OVOME TRENUTKU MORAMO BITI SVJESNI

Djevojčica 3: ona više ne osjeća ništa

Zbor: ONA NIŠTA NE OSJEĆA / VIŠE NIŠTA!

prazno

Djevojčica 1: ostaje ležati na ovome krevetu

mirno

Djevojčica 2: nekoliko minuta

ljuljajući se

Djevojčica 3: nekoliko sati

u bestežinskom stanju

Djevojčica 4: nekoliko dana

više nigdje ničega nema

Djevojčica 5: nekoliko mjeseci

gdje li je život kojega sam rodila

Djevojčica 6: nekoliko godina

Djevojčica 7: nekoliko života

zbor: pokrila je svoje mrtvo dijete

(plaču, ali u tajnosti)

kako nitko ne bi vidio

(plaču)

pokrila je svoju mrtvu

(plaču, ali vidno)

kćer bijelom plahtom

kako nitko ne bi vidio

padnu svom težinom na zemlju

kako joj srce krvari

Pjesma za Maru

djevojčica 1/ susjed je prije mnogo godina

djevojčica 2/ usred šume silovao djevojku s poremećajem

djevojčica 3/ mentalnim /

zbor djevojčica/ SVI SU ZNALI I

NITKO NIKOMU NIJE REKAO

djevojčica 4/ pred otprilike godinu dana šetao je selom

djevojčica 5/ slab i uništen od pića

djevojčica 6/ kosti su mu se nazirale iz tijela

djevojčica 7/ oči su mu bile mutne i više nije znao govoriti

djevojčica 1/ majka je skuhala ručak

djevojčica 2/ nosila sam mu ga

djevojčica 3/ nisam ga se više bojala kao nekada

djevojčica 4/ iako se sjećam

djevojčica 5/ kako je vikao na svoju ženu /

zbor djevojčica/ MARA / KURVO / PRASICE / OGAVNA SI

djevojčica 5/ umrla je prije nekoliko godina

djevojčica 6/ zatajenje bubrega

zbor djevojčica/ U KUĆI JE SVE BILO RAZBACANO I POSVUDA GOVNA I PIŠALINA I KORE KRUMPIRA I PAS JE LAJAO OD GLADI

djevojčica 7/ noću je pao iz kreveta

djevojčica 1/ udario glavom o tlo

djevojčica 2/ i umro

djevojčica 3/ sinu nije ostavio ništa

djevojčica 4/ propala farma i dugovi

djevojčica 5/ vidim ga

djevojčica 6/ vozi se selom u svojoj četvorci

djevojčica 7/ uvijek se pozdravljamo

djevojčica 1/ otac ga je tukao kao vola

djevojčica 2/ prije no što je pao iz kreveta

djevojčica 3/ zaprijetio mu je sjekirom

zbor djevojčica/ ODSJEĆI ĆU TI VRAT

djevojčica 1/ kao djeca smo se puno igrali

djevojčica 2/ mi ostali smo išli u školu /

djevojčica 3/ svaki dan do dvadesete godine života

djevojčica 4/ on je pljuvao krv

_____________________________________________________________________________

KATJA GOREČAN (Celje, Slovenija, 1989.) prvostupnica je komparativne književnosti i teorije književnosti (Sveučilište u Ljubljani) te magistra dramaturgije i scenske umjetnosti (Akademija za kazalište, radio, film i televiziju u Ljubljani).
Godine 2012. njena pjesnička zbirka Patnje mlade Hane (Trpljenje mlade Hane) nominirana je za Jenkovu nagradu, najugledniju pjesničku nagradu u Sloveniji. Ista zbirka bila je odabrana za Bijenale mladih umjetnika iz mediteranske Europe (BJCEM, Biennale des jeunes créateurs de l’Europe et de la Méditerranée).
U siječnju 2018. objavljena je njezina zbirka koreopjesama (koreografiranih, koje se izvode kao performance, uz pokret i glazbu) Neke noći neke djevojčice negdje umiru (Neke noči neke deklice nekje umirajo) u izdanju Hiše poezije.
Pjesme su joj prevedene na ruski, hrvatski, poljski, francuski, nizozemski, flamanski, španjolski, engleski, litavski i grčki jezik.
 
fotografija autorice: Ana Sajovic
 

HANA I POEZIJA (HANI SE VIŠE NE DA)

što se tiče poezije, hana bi najradije šutjela
ali ne mogu
svoje je pjesme počela skrivati i zakapati u zemlju,
da ih nekad možda otkriju.
što se tiče naše poezije, hana bi najradije zavrištala.
ono što voliš, u našoj ti se zemlji ogadi.
hana neće nikad reći što misli,
jer onda je njen pjesnički put gotov.
hana si misli, ali neće to priznati.
hana hoće čitati svoje pjesme,
hana hoće objaviti kakvu knjigu,
ali hani neće nikad uspjeti, jer
hana nije tipičan primjer pjesnikinje
(kakav je tipičan primjer, hana ne zna, ali zna da to nije ona)
i najvažnije – hana nema veza.

hani je toga dosta.
ne da joj se više boriti s pjesnicima.
zašto bi se samo morala boriti za svoju poeziju?

hana rado promatra samozvane pjesničke zvijezde,
napravljene po starom uzorku,
svake godine objave pjesničku zbirku,
svake godine imaju na tisuće nastupa,
na kojima pametuju i glume ljubaznost.
svake godine isti dobivaju nagrade,
ili možda između prođe koja godina?
posvuda vidi ista lica, koja daju do znanja
što ti djevojčice radiš ovdje nisi dobrodošla
samo smo mi vrh parnasa
koji traje i sve dok ne umremo ti nemaš za burek

(ili kako je civilizacija izgubila vjeru)

zatim se napiju i postanu agresivni
i udari ih muška moć,
koju hana nikad neće imati,
zato nestane odakle je došla.
razmišljala je, da li bi kleknula pred njih
i molila ih
molim pročitajte moje pjesme nisu bezvrijedne stvarno nisu,
ali danas je previše umorna i preslaba.
jednom ćeš imati dobre pjesme,
ali nikad tako dobre kao što su moje.

hana neće prestati pisati,
ali će jednostavno biti previše apatična za sve ispade i udarce.
upravo ono što želimo.
zato uvijek najradije udarim tamo gdje najviše boli.

i baš tu hana dijeli pjesnike u dvije kategorije:
pjesnici koji ostanu ljudi
i pjesnici koji postanu zvijeri.

KATJA GOREČAN (Celje, 1989.), iz zbirke pjesama “Trpljenje mlade Hane” (Patnje mlade Hane), Center za slovensko književnost, 2012.

sa slovenskog, za časopis “Kolo” (3/2016.), preveo Marko Gregur

fotografija: Uroš Abram, “Mladina”