uvodna napomena: nedavno je u izdanju Hrvatskog društva pisaca izašla zbirka pjesama “Žena suvozač” Jovice Ivanovskog, u prijevodu Zvonka Karanovića. pjesme koje ovdje donosimo nisu dio te zbirke. neobjavljivane su i dosad neprevođene pa vam ih “čovjek-časopis” s osobitim ponosom predstavlja
NIŠTA, SVAKAKO
Jesi li ostavio nešto? Dovoljno?
Hoće li osjetiti onaj koji uđe
da je netko prije njega bio ovdje?
Po čemu li će vonjati? Po starom namještaju,
naftalinu, plijesni i smrti?
Ostaci parfema. Dezodorans
ispod pazuha sobe. Tvoj vonj.
Zavjese koje su upile navike.
Prozori koji godinama
ništa pročitali nisu.
Izobličeni jastuci. Prhut na kauču.
Otpale dlake – 60 do 100 na dan.
Koliko je dovoljno i koja je mjera
života, postojanja?
Svatko ostavlja onoliko koliko može,
ali nitko koliko bi dosita želio.
I malo je mnogo i mnogo je malo.
Jesi li ostavio nešto? Dovoljno?
Ući će netko i reći:
Joj, kako ovdje gadno smrdi,
kao da je netko prdnuo.
19. 11. 2019.
***
KAO DOMA
Prije bi sjeo pisati
samo ako je imao
ideju-vodilju ili bar naslov,
najčešće kostur pjesme.
Sada sjeda kao iskusan umjetnik
ispred naivnog bijelog platna, otvorenog
kao gostoljubivo more.
Povlači prvi potez i ne zna kamo će ga odvesti.
Kao da stoj nad mapom svijeta
i žmireći upire u nju kažiprstom
odabirući destinaciju.
naslijepo – „Evo, ovdje ćemo ići!“.
Ponekad ga pjesma povede na putovanje
na koje ni pomišljao nije, i vodi ga na mjesta
na kojima se osjeća kao doma,
bez razlike što ih nikad posjetio nije.
U pjesmi nigdje gost nije.
04.04. 2019.
***
SVI ZNAMO
Znali su što ih čeka
no živjeli su kao da nema sutra.
Igrali su tablanet i umovali.
Ponašali se kao da im
starost dopušta
pripisivati sebi tuđe mudrosti.
Igrali su tavlu – šeš beš, dubeš.
Kockali se za još jednu pobjedu
(nad danom, mjesecom, godinom…).
Neki su se hvalili, drugi negodovali.
Neki se smijali i kad su gubili.
Kocke su se odbijale o rubove tavle.
Neki su dobivali, neki
poraz nisu trpjeli.
Svi su pobjednici
i svi će izgubiti.
25.03.2019.
***
TA DVA OKA KOJA SU LIZALA TVOJ POGLED
Naučila si gledati između drvoreda,
iza prozora, među koracima!
Tvoje se oči trebaju s neba pojiti,
Iz grada i svjetlosti koliko
i iz tmine!
Predmeti imaju imena – gotovo sve
što je ovaj svijet izrodio ima svoje ime.
Sendvič bar je tražio griz od tvojeg pogleda.
Na pristaništu, na ulici –
srest će vam se pogledi
kao slučajnom utopljeniku i kruzeru.
Roba krasi, roba prlja.
Njezina haljina – karnevalska povorka,
Džungla kraj postelje, dva bifteka zamotana
u futuristički papir…
(Tvoje oči su zalizale njen oznojeni
pogled kao jezik nakon ljubavnog čina.)
U međuvremenu, na ulici popločenoj razmrvljenim staklom,
JOVICA IVANOVSKI rođen je u Skoplju 1961. Autor je petnaest knjiga poezije i desetak izbora poezije na makedonskom, engleskom i drugim jezicima. Zastupljen je u više antologija i preveden na mnoge svјetske jezike. Na Struškim večerima poezije 2019. nagrađen je Nagradom braće Miladinov za knjigu Čovјek (Човек)
Traži se u drugima, opiši mjesta u kojima nisi bio! Ono o čemu ne znaš je ono o čemu trebaš pisati! Onima koje ne poznaješ, njima posveti knjigu! Svakodnevicu, ismijavaj svaki božiji dan! Izbjegavaj klišeje jer i sam si klišej! Bježi od normalnog (iako je to, ovdje i sada, sasvim naopako)! Budućnost si zacrtaj i odmah je prekriži! Napiši nešto originalno, što je stoljećima prije napisano! Ne odustaj od potrage za onim što ne postoji! Traži se u drugima kako bi shvatio da nisi poput njih, ali da i nisi ko zna koliko drugačiji!
***
NEMA SE MJERE
Pojelo nas vrijeme, koliko to može pojesti. Mora da ima dobar metabolizam, inače bi težilo više od sto kila. Nije prestalo žvakati i sve želi probati – podsjeća me na jednog prijatelja. Neizbirljivo i lakomo, razmazano – curi mu iz usta i briše se čim god stigne. Pojest će nas sve i samo podrignuti, kao Gento poslije trideset ćevapa.
***
ŽIVOT U JAPANKAMA
Plaža plazi jezik moru. Obaveze su s lanca pušteni psi. Pijesak i užarena stopala. Knjiga se čita sama, ponovo i ponovo. Suncobran zasađen u pijesak ponosno prkosi vjetru. Pogled i beskraj, perspektiva i ti. Krotki sumrak i nabujala mjesečina. Gospodar si svoga mira, vlasnik sadašnjosti. Tihi ti vjetar prebire po kosi, kao nekad tvoja mama kada bi provjeravala nisi li pokupio uši.
JOVICA IVANOVSKI, rođen u Skoplju, 1961. godine, autor je četrnaest knjiga poezije i nekoliko izbora na makedonskom i engleskom jeziku. Njegove pjesme su prevođene i objavljivane na petnaesetak jezika. Još uvijek živi i radi u Skoplju.
preuzeto iz časopisa “Život”, 1-2/2019., temat “Gosti 57. Sarajevskih dana poezije”, s makedonskog preveo Zvonko Karanović