Tag: Jana Radičević

NIJE U REDU ALI JE POSTALO NORMALNO

postalo je redovno pa je postalo normalno
događaj koji nijesmo svjesno izazvali/očekivali
događaj ograničenog trajanja stvara okolnosti u kojima
čovjek ne može da o(p)stane
jedina razlika je što znamo da trčimo ka provaliji
čije je pokrete bezbjedno slijediti
od čega živi farmaceutska industrija
šta dobronamjernost stvarno znači
ako protoplazma amebe prestane da asimiluje hranu

***

BANANA BREAD

mikrobiologije, građanska vaspitanja i zdrave stilove života
kao i do sad, da popune norme

majka je stavljala kristalni šećer u poklon sa vjenčanja i
pretvarala ga u prah

sve sam osjetljivija na upotrebu prošlih vremena
bosiljak tamjan i mirta savršeno idu uz mediteransku
kuhinju

sa ajfelovog tornja odjednom je počela da pada lula, rene
je odozdo nešto uzvikivao

jedva se čulo cup cup cup cup

________________________________

JANA RADIČEVIĆ rođena je 1997. u Podgorici. Studentkinja je Njemačkog jezika i književnosti. Aktivni je član Foruma mladih pisaca koji se od 2015. okuplja u KIC-u „Budo Tomović“. Osvojila je drugu nagradu na konkursu „Ulaznica“ (2017) za ciklus pjesama „Megalodon Lantimos“, a finalistkinja je i nekoliko regionalnih književnih festivala. Poezija joj je objavljena u regionalnim časopisima, zbornicima i na portalima. Prva zbirka poezije „ako kažem može postati istina“ objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige.

RASTEMO U TUĐIM OČIMA

od malih nogu te uče da namotavaš maglu kao šećernu vunu
podneva su svijetle crte na spuštenim roletnama
nosiš protezu a druga djeca te tjeraju da izgovaraš riječ Sssssssunce
crnac iz kraja stalno traži da vozi tvoj rozi bicikl
kada prisloniš čelo uz staklo zamišljaš kako se lomi
satima pokušavaš da uhvatiš pokret minutne kazaljke
tada imaš sate
sanjaš da ti dolaze u kuću i ubijaju sve
kažeš to mami, a ona tebi da će im slomiti nos, vjeruješ joj
živiš na selu a male zmije vijugaju oko tvojih stopala
zemlja ima miris
trava ima miris
trčiš bosa po sijenu i nije ti ništa
nema alergije na polen
nema izduvnih gasova
nema oznake BIO jer je sve zaboga bio/ bila/ bilo
radio/ radila/ radio
ali ipak mrziš ljeto, ti čistiš paradajz koji te hrani, a druga se djeca bezbrižno igraju
slažeš ga u gajbice, da se vidi zelena peteljka

***

MUŠMULE

mrve na stolu i mrve u džepu
perjani jastuk ne pereš
staviš ga na sunce i sunce izvuče iz njega nečistoće
trčimo bosi po pokošenom sijenu
dijete ispušta helijumski balon
dugo ga pratimo pogledom
dijete pa balon pa dijete
slamke bodu našu kožu
ležimo i brojimo bijele linije na nebu
živimo u skladu
nećemo se vratiti gradu u kom tramvaji sporo klize
juče je iz česme izašla čovječija ribica
brčkala se u lavabou dok je moje prisustvo nije ubilo
to se dogodilo kad sam se skidala da bi fotografisao moje ključne kosti pored drveta koje je pojela slana
rekao si, nijanse se savršeno uklapaju
jurimo kokoške po dvorištu s plastičnim kesama u rukama
one misle da svima padne mrak kad se njima smrači

__________________________________________________________

JANA RADIČEVIĆ rođena je 1997. u Podgorici. Studentkinja je Njemačkog jezika i književnosti. Aktivni je član Foruma mladih pisaca koji se od 2015. okuplja u KIC-u „Budo Tomović“. Osvojila je drugu nagradu na konkursu „Ulaznica“ (2017) za ciklus pjesama „Megalodon Lantimos“, a finalistkinja je i nekoliko regionalnih književnih festivala. Poezija joj je objavljena u regionalnim časopisima, zbornicima i na portalima. Prva zbirka poezije „ako kažem može postati istina“ objavljena joj je 2019. u izdanju Partizanske knjige.