MOJ ALGORITAM ZNA ŠTO MI TREBA
Pitam se koliko je pametna
umjetna inteligencija
Hoće li ubrzo reći
koji je smisao mog života
Ili
Će mi i dalje
slati oglase za vibratore na popustu.
***
IZ SNA ME TRGNUO MLADI GLAS SA EKRANA
Samo danas
na posebnoj akciji
Vječni život po promotivnoj cijeni
Samo večeras ekskluzivno dobivate
i samopouzdanje prosječnog muškarca
Sve što trebate učiniti je
odreći se svoje empatije
Na ovaj način
Ništa Vam ne stoji na putu
Prema poslovnom uspjehu
***
TVOJE DIJETE
Oče, sagriješila sam
Podigla sam suknju
Uzvratila pogled
Oče, rekla sam ne
Ali on me držao čvrsto
Oče, nemam snage ti reći
Da otišla je moja nevinost
Oče, jesam li svejedno
i dalje tvoje dijete?
***
OŽILJAK
Pamte se ožiljci, a ne lica. Tragovi borbe na koži. Glazba koja je svirala dok sam se borila — za sebe, za druge.
Ožiljak ostaje kao podsjetnik. Na sram. Na bol. Na težinu tvog tijela na meni. Na tihi krik koji sam proizvela u sebi.
Ti mene ne pamtiš. A ja tebe nosim na koži. Svuda sa sobom.
***
MEDUZA
Zakopaj onu glavu koja se i dalje nada
Pokriji onu koja misli da postoji sutra
Pregazi onu koja ne može disati od bijesa
Uguši onu koja plače za malom curicom
Stani nogom na onu koja i dalje voli oca
Uzmi lopatu, zakopaj ih sve
Odvoji onu koja misli da ljubav postoji
Sve ostale zatrpaj zemljom
Neka s njima umru tragovi
Ljubomore, zavisti, samožaljenja
Ako se koja bude još koprcala
Molila te za malo pažnje, nježnosti
Ispričavala se što je otrovna
Probodi je nožem, ako treba stoput
Ubiji ih sve, zapali ih
Spasi svijet od nje
Spasi se, dok joj još nisi pogledao u oči
i vidio
Da je i ona nekad bila žena.
__________________________________
ELIZABETA JURIĆ rođena je 30. kolovoza 1996. godine u Njemačkoj. S nepunih 11 godina seli s ocem u Istru, koju je brzo zavoljela i osjećala kao svoj drugi dom, iako nikada nije zaboravila bosanske korijene svoje majke.
Studirala je Multimediju u Varaždinu, a tijekom života živjela je u Zagrebu, radila u Njemačkoj i boravila u Americi, ali uvijek se vraćala Istri, gdje je pronašla svoju inspiraciju.
Poezija joj je bila prirodan izbor otkako je bila mala. Svijet riječi uvijek joj je pružao utjehu, osobito u trenucima kada obične riječi nisu bile dovoljne. Pjesme je počela pisati u teškim vremenima, kad su osjećaji bili previše duboki da bi ih mogla izraziti na bilo koji drugi način.
čovjek-časopis 