NOVA POEZIJA DAMIRA NEDIĆA

BOGOVI NE POSTOJE

Vis je kao neko mitsko mesto,
Slobodna teritorija
Gde je bio slobodni Hajduk,
Gde se rodio veliki pesnik
Koji sada nema
Ni tu zemlju, ni tu čitanku,
I gde su potom neki vojnici
Bombama ko pesnici
Lovili besne galebove,
Pre nego što je brod
Sa velikom angolskom zastavom
Pokupio municiju i izbledele uniforme
A gde sada jedna Marina spava
Na dušeku poput mog,
Samo što ona čuje muziku i more
Za razliku od mene
I kaže da čeka da stanu
Pa da možda napiše nešto
Na izrešetanim fasadama Mostara,
Dok ću ja pisati po papiru,
Jer mi je to lepše
Nego da pišem po zidovima,
Pa makar na njima bili
Precenjeni leptiri, zričci
I pogledi hiljada ljudi.
Onda će ta moja misao
Otići dalje od svega
Što je ikada otišlo
Od mene ka nečemu,
A mnogo toga je otišlo,
Tako daleko od kopna
A tako blisko pučini
Na kojoj lomiće se sve ono
Što nikada nije moglo
Da se slomi
U ovim brdskim predelima
Prepunim bića
Koja su zaboravila
Sve što se može zaboraviti
Sve što se može
A opet ne mora promeniti.
Draga moja na obali mora
Oprezno čitaj ove rukopise
Iz balkanskih šuma
Koji sa sobom nose mnogo
Tereta i zadovoljstva
I uvek iznova bude snove
Koje nemaju
Ni korali, ni hrastovi,
Ni ptice u visinama
Svih ponora za bogove
Koji nikada nisu postojali,
Niti su smeli kao mi
Stati na samu ivicu.
Tako je,
Znam,
Zato i ne verujem u bogove
Nego u ljude.
To je bolnije
Ali i stvarnije,
Jer ko nije liznuo krv sa rane
A potom se nasmejao
Kao ja ovde,
Kao ti tamo,
Na istom dušeku,
Na drugom mestu,
Na ovom svetu
U kome nikada osmeh
Ne razdvajamo od suze,
Niti sebe od drugog,
Kao ti, kao ja,
Kao bilo ko,
Ko ne može reći
Da preko noći neće
Sve da promeni oblik,
Smisao i san.
Jer mi smo ljudi
I ovo je naš svet
A bogovi draga nemaju
Baš ništa sa tim
Kao ni vreme
Koje nije u našem
Nego u njihovom dometu,
Baš kao daljina i blizina,
Baš kao san i java,
Baš…
Kada zaspiš blizu ili daleko
I onda se ne javiš dugo
Pa talasi ponesu ptice nebom
I pošalju poruku
Koju samo nekada, možda,
Možemo pročitati,
Ali često bude kasno
Ili bude rano,
Jer vreme je stvar bogova
A bogovi ne postoje.

Mi smo samo ljudi
Koji jesu ili nisu,
Koji hoće ili neće,
Koji retko mogu
A češće ne mogu nositi
To breme čovečnosti
U ritmu koji dolazi
Ko zna zbog čega baš sada
Dok ležimo na dušeku,
Na Visu, na Balkanu,
Na dnu mora
I vrhu piramida
Svih naših
Izgubljenih nadanja.

***

POD TABANIMA

Dok meni budu rasli tabani
ti ćeš postati kiša
i ja ću morati da brinem,
da li će te vetar u oblaku
doneti ovde ili oduvati
u neke daleke krajeve
gde kišu smatraju svetom
pa ćete zatvoriti u teglice
i držati u mračnim hramovima
dok ti se kolone vernika klanjaju.
A ja ću uzalud izigravati dodole,
trčati bos po travi
i tražiti put
koji nikada neće nići
pod ovim mojim, teškim, tabanima.

***

PROZORI

Vrata su zaključana.
Neki pokušavaju da iskoče
kroz prozor,
neki gledaju kroz njega.
Tada počinju priče,
u kojima onaj koji čita
i onaj koji piše
više nisu sigurni
ko je sa koje strane,
prozora.
Kao ni to
da li zapravo prozor
uopšte i postoji,
ili su ga samo
nacrtali.

***

MIRIS LIPE

Ne znam gde je osmeh nestao.
Možda u rupi na vratima
napravljenoj od moje nemoći,
prvom plaču od koga sam zadrhtao
na porodilištu u Višegradskoj,
seksu na sred Balkanske ulice,
Dingo psu koga smo pratili po Mirijevu,
autobusu gde su letela pisamca
iz dugih ruku sa zadnjeg sedišta,
vojnim zgradama kod Velikog parka,
potkrovlju punom hedonizma i lišća,
studentskoj sobi sa starim kaučima,
igranju žmurki u šljivaru punom sena,
bakraču iza stare kuće
gde je pradeda vršio nuždu
ili još onda kada su posekli
veliku lipu u dvorištu.
Ne znam gde je osmeh nestao
ali lipa opet miriše
dajući nadu
da možda, ipak
nije nestao zauvek.

_______________________________________________

DAMIR NEDIĆ rođen je u Kragujevcu 1984. godine. Piše pesme i priče. U štampanoj i elektronskoj periodici prisutan od 2007. godine. Prva zbirka pesama „Ugrizi“ izašla je u ediciji Prvenac SKC-a Kragujevac 2009. godine. Na međunarodnom festivalu Odakle zovem u Podgorici 2011. godine dobio je drugu nagradu „Vranac – najbolja kratka priča“. Iste godine na prvom međunarodnom festivalu „Vojislav Despotov“ dobio je drugu nagradu za poeziju. Učesnik Festivala poezije mladih u Vrbasu (2011. treća nagrada) i Festivala mladih u Knjaževcu. Nastupao više puta na Poezinu, Argh-u, Pesničenju i sličnim formama poetskih manifestacija. Književne večeri imao u mnogim gradovima Srbije, Hrvatske i BiH. Učestvovao je i na festivalu u Breši (Italija) kada mu je nekoliko pesama prevedeno na italijanski a takođe je prevođen i na španski i poljski jezik. Jedan je od urednika almanaha „Bundolo offline 3“ (2012.). Zbirku pesama „Nešto si zaboravio“ objavio je u oktobru 2012. godine i ona je 3. novembra proglašena za knjigu dana Narodne biblioteke Srbije. Pobednik je Festivala Poezija grada (slem šampionat Srbije) u novembru 2014. godine u Beogradu. U Akademskom pozorištu SKC-a režirao je predstavu „Ljudi iz struke“ (2014). Na književnim susretima “Velimir Rajić” koji su održani u Centru za kulturu Aleksinac (2015) dobio je glavnu nagradu – “Pesma nad pesmama”. Na prvim „Đurđevdanskim pesničkim susretima” (2016) u sklopu obeležavanja Dana grada Kragujevca, dobio diplomu „Đurđevdanski venac” za najbolju pesmu. U septembru 2019. godine objavio je zbirku pesama „Kada kamen poleti” (UK Koraci). Predstavnik Srbije na Evropskom pesničkom slem takmičenju u Briselu 2021. godine. Tekstopisac i vokalni solista alternativnog benda Bauk. Predsednik Samoupravnog kulturno-obrazovnog pokreta Kragujevca. Jedan od osnivača Festivala angažovane poezije.

DOVOLJNO DUGO I DOVOLJNO ČVRSTO

Ako neki čovek, slučajno,
onako dok korača ulicom,
ugleda neku kožu, kosu i vrat,
oči čak i ne mora da vidi,
zagrli neku ženu
ili je slučajno zagrli u nekom mraku,
a da nije čuo ijednu njenu reč,
a da nije video išta od njenog tela
osim nejasne siluete
u trenutku dok joj je pripaljivao cigaretu.
Odmah potom on može da ode
ili da ostane i da nastavi da je grli.
A ako nastavi da je grli
dok vrapci skakuću po pločnicima,
eh kako su tada lepi vrapci
kao njena razmazana šminka,
kao radnici na skeli,
kao žena što prodaje štipaljke po baštama kafića,
kao pogled nezaposlenih pesnika svakodnevice,
kao džin koji ruši avione iznad Gaze i Luganska.

Ako taj čovek nastavi dovoljno dugo
i dovoljno čvrsto da grli tu ženu,
kojoj je sada video telo i čuo reči,
pa čak i ako mu se ne svidi
ni to telo, ni te reči,
potrebno je samo iz nekog razloga,
samoće, dosade, sažaljenja
ili bilo čega drugog,
da nastavi da je grli
dovoljno dugo i dovoljno čvrsto,
dok se smenjuju dani,
dok prolaze meseci
i sigurno je da će je zavoleti,
kao što se zavoli krivo, trulo drvo
koje svakog dana šušti pod prozorom,
kao gorki, bljutavi dim cigarete što se zavoli
i ogavni ukus ljute rakije što zavoli se,
što opije te.

Ako se neka obična žena,
prosečna, nepoznata, slučajna prolaznica
dovoljno dugo i dovoljno čvrsto grli,
sigurno je da će je čovek zavoleti
kao ovaj narod mrtve,
kao moj komšija ratne zločince,
kao moji roditelji mitove, sujeverje i
konformizam.

E baš tako nekako čovek zavoli
tu neku slučajnu ženu
i baš tako žena zavoli
tog nekog slučajnog čoveka
i sve to samo i jedino zato
što ju je iz nekog
ko zna kog razloga
grlio dovoljno dugo
i dovoljno čvrsto.

DAMIR NEDIĆ (Kragujevac, 1984.), iz zbirke pjesama “Kada kamen poleti”, 9/2019.

književna premijera: ZBIRKA PJESAMA DAMIRA NEDIĆA “KADA KAMEN POLETI”, 2019, četiri pjesme

BUDI SLOBODAN

Budi spreman kao Cigani
što leže na kartonima i ponjavama,
trče ulicama i livadama,
lete između automobila na raskrsnici,
između stolova elitnih restorana,
bosi, musavi i nasmejani.

Budi jak kao Cigani,
otporan na psovanje, udarce
i zgražavajuće našminkane poglede,
uplašenih i pokorenih.

Jedi, pij i vodi ljubav
jednostavno poput ciganske slike,
napiši život poput ciganske pesme,
nosi hrabrost kao ciganske oči.

Digni revoluciju,
reci lepoti da je lepota,
laži da je laž,
zlu da je zlo
i budi predvodnik čerge slobode.

***

DANIJEL

/Vojni objekat Tehničko-remontnog
zavoda u Medni kod Kragujevca
u potpunosti je uništen u
eksplozijama. Poginule su četiri
osobe, 30 je povređeno, a 74 evakuisano./

Juče sam sa terase posmatrao dim.
Posle nekoliko detonacija
počeo je da se penje sa brda iznad grada,
jureći prema oblacima
sa namerom da ih oplodi ili ubije.

Zamišljao sam kako je Danijel šćućuren
među svim tim eksplozivom koji je pakovao,
ostao bez nekih delova tela ili života.

Nismo se videli još od onda
kada smo skupljali prazne paklice cigareta,
igrali fudbal jedan na jedan
a on me uspešno predriblavao
u svojeručno stotinu puta ušivanim
patikama,
kada smo brali trešnje u komšiluku
i pričali o noćnim morama
zbog kojih ne smemo da spavamo,
sahranjivali krticu koju je ulovio moj mačak,
razmatrajući smisao života
ljudi, krtica i mačaka.
Danas sam čuo da je komšija spasilac
ostao bez sluha, svesti i uniforme
od jačine detonacije u „Medni”
u kojoj za vreme nesreće
Danijel ipak nije bio.

A možda je i bio tamo,
poput delova naših života,
pa su se zajedno pretvorili u dim
koji je jurnuo da oplodi ili ubije
oblake nad nama.

***

DAN POSLE

Ovaj dan obasjava i reže
svaki pokušaj da dohvatim sutra.
Postao sam pas zgrčen u bačenoj kutiji,
mačka zarivena u kontejner
što takmiči se
sa promrzlim prstima beskućnika.
Sneg počinje da pada,
sasvim jednostavno,
baš kao ja do juče
na njeno dugo ćutanje i kratko „dobro”,
poteze četkicom po platnu noći
i te oči koje su me gledale
kao da gledaju u Lisabon
a ne u dete njiva bez motika,
oca starosti bez iskustva.
Godinama sam je pratio,
kao svetla uhoda divljih ptica,
držeći na povocu sve njih
čije sam dane krao a noći otimao,
njih koje su znale da lome sve po spisku
od kostiju do farova.
Čekao sam da ona konačno rodi
sve naše propuštene sate
i zalepi sve moje polupane farove.
Ni slutio nisam da će brže od njih
polupati sva moja stakla istovremeno,
da ni ruke neće upotrebiti,
ni suknju izgužvati,
ni jednu sedu stvoriti.
Možda sve to samo ja tako vidim,
kao što sam video da je zapucala
noć na dan,
flaša na čašu,
sećanje na snove,
snovi na javu u kojoj me je oplakala
samo tren pre nego što je mirno
pozvala taksi do kuće.
Danas od juče ni zanoktica nije ostala,
samo gorak osećaj
koji čoveka tera da se zapita
treba li krila crtati ili lomiti.

***

KADA KAMEN POLETI

Kamen treba da poleti
hrabro i sa idejom,
kao kada poleti ptica
u stari kraj ali u novo gnezdo.
Kamen ne može znati,
kamen ne može izabrati,
ti ga moraš naučiti
čije oko treba isterati
a čije sačuvati.
On treba da poleti u rano jutro,
u ranu zoru da poleti,
kao što su očevi naši leteli u usta fabrike,
dedovi naši kao što su leteli u njive
sa ženama uvijenim u šarene marame,
sa balonima vode, pletenim korpama
i dobro naoštrenim motikama.
Ne treba kamen da poleti uveče,
noću nikako ne treba da poleti,
tako se igra sa slepim miševima
a ne ubija ovakva zver,
već u zoru da poleti, da nagovesti dan,
sunčan i nov,
osvojen,
oslobođen zbog noći
koja po prvi put doneće
meki miris naše tople večere,
prekrivače što mirišu na toplinu,
na slobodu što mirišu,
na zagrljaje i dodire vlažne od strasti
koja donela je reč,
koja ponela je kamen,
u pravi smer,
u pravo vreme,
na pravo mesto,
kada kamen poleti.

DAMIR NEDIĆ rođen je 1984. godine u Kragujevcu. Piše pesme i priče. Od 2007. godine prisutan u ex-YU periodici, kako u štampanim (Gradina, Lipar, Koraci, Ja sam priča, The Split Mind…) tako i u elektronskim formatima (Bundolo. org, Književnost. org …). U ediciji „Prvenac“ SKC Kragujevac 2009. godine objavio je zbirku pesama UGRIZI.
U Podgorici 2011. godine na međunarodnom festivalu ODAKLE ZOVEM dobio drugu nagradu „Vranac – najbolja kratka priča 2011“. Iste godine na prvom međunarodnom festivalu poezije i kratke priče “Vojislav Despotov” dobio drugu nagradu za poeziju. Učesnik Festivala poezije mladih u Vrbasu (2011. treća nagrada) i Festivala Mladih u Knjaževcu (dva puta).
Autor i učesnik nekoliko performansa i predstava. Nastupao više puta na Poezinu, ARGH-u, Pesničenju i sličnim formama Poetskih klabinga. Književne večeri je imao kako u mnogim gradovima širom Srbije tako i u Hrvatskoj BIH i Italiji. Jedan je od urednika almanaha (u kome je zastupljeno preko šezdeset autora iz Srbije, Hrvatske i BIH) BUNDOLO OFFLINE 3, koji je izdao SKC Kragujevac 2012. godine.
Jedan je od osnivača festivala poezije „Kragujevac open poetry”. Zbirku pesama NEŠTO SI ZABORAVIO objavio je u oktobru 2012. godine i ona je već 3. novembra proglašena za knjigu dana Narodne biblioteke Srbije.
Pobednik je Festivala POEZIJA GRADA (tematski određen savremenom poezijom koja nastaje i izvodi se u gradovima a čijeg pobednika bira publika glasanjem) u novembru 2014. godine. U Akademskom pozorištu SKC-a režirao je predstavu „Ljudi iz struke“ (2014). Na književnim susretima “Velimir Rajić” koji su održani u Centru za kulturu Aleksinac (2015) dobio je glavnu nagradu – “Pesma nad pesmama”. Na prvim „Đurđevdanskim pesničkim susretima” (2016) u sklopu obeležavanja Dana grada Kragujevca, dobio diplomu „Đurđevdanski venac” za najbolju pesmu.
U septembru 2019. objavio je zbirku pesama “Kada kamen poleti”.