POEZIJA ANDRIJANE TOMIĆ

ŽEGA

Na žicu za sušenje veša
prostirem tvoje košulje
u nadi da će izbledeti

***

NEDELJNA DUODRAMA

Poput glumice u desetoj sezoni
predstave koja više nikog ne uzbuđuje
ali je još uvek na repertoaru
pripremam se za tvoj dolazak

nedeljom popodne
stižeš u moj stan
istrošen od vikenda
kao na aerodrom
u gradu u kom presedaš

u prvom činu
ja u korsetu od brokata
ti u roze duksu
pijemo čaj
pričamo o vlažnosti vazduha
u Šri Lanki
ostale teme su zabranjene

drugi čin prekida
telefonski poziv
koji pokušavaš da sakriješ
nekome si potreban
dok meni otkopčavaš kaiš na sandali

u poslednjem sam zamislila
da te udaram
štiklom u slepoočnicu
puštam da iskrvariš do smrti

umesto toga
pališ cigaretu
smeštaš je između
mojih nožnih prstiju
i odlaziš

***

FEROMONI

Kada smo se poslednji put videli
poklonila sam ti svoje najlon čarape
rekao si: voleo bih povremeno
da u njih zarijem lice

***

ČESTO MISLIM O ODLASKU

U sobi punoj umora
klavir u uglu me podseća
na neispunjena očekivanja

kukavičluk obešen o vrat
kao pijani stric na svadbi
sprečava kretanje

provincijska cipelica
za tri broja manja
uvek me vodi ka šankovima

u tašni nosim noževe i karmin
osmehujem se stakleno
pri svakom zatezanju mišića
krvarim

strah da ću perifernim vidom
ugledati tvoje podočnjake
postepeno bubri u grudima

pojavljuješ se pred fajront
ćelaviji nego prošlog leta
gledaš me tupo
kao žabac iz tegle
i spuštaš mi glavu na rame
da je seciram

__________________________________

ANDRIJANA TOMIĆ rođena je 1996. godine u Šapcu.
Osnovne i master studije završila na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Sa radionicom pisanja kod Zvonka Karanovića počela je od januara 2024. godine. Trenutno sprema pravosudni ispit, čita i piše poeziju.