TRI PJESME ANDRIJANE TOMIĆ IZ ZBIRKE “DŽEK KERUAK U KUPAĆIM GAĆAMA”, Gradska biblioteka Karlo Bijelicki, Sombor, 2025.

MILJENICA

U kabinetu u kom si držao
fotografiju svoje žene
često sam sedela
bradavica ukrućenih
kao rublje na mrazu

dok su studenti bojažljivo kucali
na zaključana vrata
na bravi si vezivao
moju satensku mašnu

govorio da su moji tabani
boje ružinih latica
i da bi voleo da vidiš
kako sa njih sklizne prva
jutarnja rosa

nisam ti otišla na sahranu
umesto toga, poslala sam cveće
i potpisala se kao
Dolores

 ***

GORKI MESEC

Večeras svoju zrelost
dokazuješ klečeći

nestaješ među slojevima moje podsuknje
kao planinar savladan lavinom

izranjaš, skrivajući grimasu
naš poljubac ima ukus kovanica

***

FRIZERSKI SALONI U PROVINCIJI,
NAJTUŽNIJA MESTA NA PLANETI

Sedim za šamponjerom
prsti mog frizera otklanjaju
nakupljeni bes iz proteklih nedelja

na stolici pored moje
crvenokosa devojka se žali
na neporaslog, dečka advokata

kog je celu noć neko
jurio u snu

______________________________

ANDRIJANA TOMIĆ (1996, Šabac). Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Šapcu. Diplomske i master studije završila je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Dobitnica je književne nagrade Golub za 2025. godinu. Autorka je zbirke pesama Džek Keruak u kupaćim gaćama (2025), u izdanju Gradske biblioteke Karlo Bijelicki Sombor. Bila je učesnica festivala Slovo Gorčina 2025. godine. Članica kolektiva SVI MI. Poeziju objavljivala u nekoliko zbornika i na dva portala.

POEZIJA ANDRIJANE TOMIĆ

ŽEGA

Na žicu za sušenje veša
prostirem tvoje košulje
u nadi da će izbledeti

***

NEDELJNA DUODRAMA

Poput glumice u desetoj sezoni
predstave koja više nikog ne uzbuđuje
ali je još uvek na repertoaru
pripremam se za tvoj dolazak

nedeljom popodne
stižeš u moj stan
istrošen od vikenda
kao na aerodrom
u gradu u kom presedaš

u prvom činu
ja u korsetu od brokata
ti u roze duksu
pijemo čaj
pričamo o vlažnosti vazduha
u Šri Lanki
ostale teme su zabranjene

drugi čin prekida
telefonski poziv
koji pokušavaš da sakriješ
nekome si potreban
dok meni otkopčavaš kaiš na sandali

u poslednjem sam zamislila
da te udaram
štiklom u slepoočnicu
puštam da iskrvariš do smrti

umesto toga
pališ cigaretu
smeštaš je između
mojih nožnih prstiju
i odlaziš

***

FEROMONI

Kada smo se poslednji put videli
poklonila sam ti svoje najlon čarape
rekao si: voleo bih povremeno
da u njih zarijem lice

***

ČESTO MISLIM O ODLASKU

U sobi punoj umora
klavir u uglu me podseća
na neispunjena očekivanja

kukavičluk obešen o vrat
kao pijani stric na svadbi
sprečava kretanje

provincijska cipelica
za tri broja manja
uvek me vodi ka šankovima

u tašni nosim noževe i karmin
osmehujem se stakleno
pri svakom zatezanju mišića
krvarim

strah da ću perifernim vidom
ugledati tvoje podočnjake
postepeno bubri u grudima

pojavljuješ se pred fajront
ćelaviji nego prošlog leta
gledaš me tupo
kao žabac iz tegle
i spuštaš mi glavu na rame
da je seciram

__________________________________

ANDRIJANA TOMIĆ rođena je 1996. godine u Šapcu.
Osnovne i master studije završila na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Sa radionicom pisanja kod Zvonka Karanovića počela je od januara 2024. godine. Trenutno sprema pravosudni ispit, čita i piše poeziju.