NIŠTA NIKAD NIJE BILO ČUDNO
odvrće se čovjek poput pokvarenog ringišpila
što vrti unatraške
tepsija ispala iz ruku žene odjekuje kaldrmom,
cvrčak plače
čuvarkuće isisavaju sok oborene omorike
sol formira sazviježđa nepokorenih voda
tapat šapat tuk na utuk,
tišine najsporije stare
zub ispada od skorbuta, kupus se kiseli pod nepcem
prolazno je sablasno, poput lošeg stiha
zadnja će da ostane žena, i marama u čvor okamenjena
o tempora, crnom tintom narisana
o mores, zašto se ringišpili vrte
/ iz zbirke Zemlja prvo pojede oči, 2022. /
***
OČEVANJE
Ubrizgao si me
u majčinu utrobu
zavalio se na leđa
i zapalio cigar
ostavio si me da se patim
i nakon što je pupčanik prerezan
nisam ni zaplakala
samo sam ispljunula plodnu vodu
okus te plodnosti je moje
jedino sjećanje na tebe
kakav je okus u tvojim ustima pitam se
/ iz zbirke U svijetu bučnih ljudi, 2013. /
RAMIZ HUREMAGIĆ (Cazin, 1972.)
čovjek-časopis 