NAJDRAŽI, JA
Najdraži, ja više nimalo ne patim od inkontinencije, niti u tragovima, to je, ako ne medicinsko,
a onda baš jedno pravo životno čudo, ja sam opet gospodarica svoga mjehura
Nisu mi pomogli estradiol i didrogesteron, nisu ni Kegelove vježbe, veliki broj serija, nisu
pomogla niti skupljanja niti širenja, ni mišića dna zdjelice ni bujnih podatnih bedara
Nije bilo povezano s vremenskim uvjetima, sezonama ovim ili onim, bilo je tko zna od čega,
poremećene unutarnje kemije, nestalo je s novom odlučnošću i starom promjenom prehrane
Sada me smiješ nasmijavati po cesti tijekom čitavog našeg nepostojećeg budućeg susreta
bez bojazni da ću morati u torbi nositi uloške, ekstra donje rublje i rezervne tajice
Najdraži, ja sam više puta dnevno katastrofalno tužna, dolazi u naletima i čekam da prođe,
i to ne čekam mirno nego nemirno, vrlo nemirno, jer možda jednom tako zauvijek ostane
Ne pomaže mi što sam gladna i što pokušavam stvari, kad zagusti, rješavati mentol bombonima
bez šećera, pretjerana konzumacija može imati laksativni učinak, u njima je i tvar za sprečavanje zgrudnjavanja, ima li to veze s ovim što osjećam u grudima, oni sadrže i aspartam,
ne smijem ga, to je jedan od otrova, ali i teže sam probavila, toksina sam se naučila rješavati
sama, bez stručne pomoći nekih drugih pjesnikinja, iako sam, priznajem, malo zavirila
Najdraži, ja sam često iritabilna i osjećam da mi je nanijeta velika nepravda
Najdraži, ja sam ti posve ista: i dalje funkcioniram, i dalje sve radim usprkos i unatoč
Mene su u pisanju ovoga svakih sedam sekundi prekidali i ne prihvaćam da sam sama kriva
Najdraži, ja sam fizički poletnija i svi mi govore da zračim, znaju li oni da postoje štetna
zračenja, a da su također veoma blistava, hvala im svakako, ja to mogu, ja sam zvjezdana
Ja imam nekoliko kilograma manje i gotovo da opet normalno obuvam čarape, to sam zbilja
jako željela, nadam se da si sretan zbog mene, iako naravno da nisi sretan zbog mene, ja sam
te pomalo ubila, a mene su ubile težine, težina moga tijela i masa tvoje otežale duše, ne
pretjerujem, ti pretjeruješ
***
OTVORI
Vrata i prozori u građevinskoj i arhitektonskoj terminologiji
zajednički se nazivaju otvori.
Vrata omogućuju prolaz ljudi i kretanje između prostora.
Prozori omogućuju prolaz svjetlosti, zraka i pogleda.
Oboje su prekidi u zidu, stropu ili krovu, kroz koje nešto
(osoba, svjetlost, zrak) prolazi.
Tko koga ovdje zlostavlja, tko tu nema pravo prolaska,
polaska, odlaska, odakle dolaze ove ozljede i lomovi,
opet sam te u kut satjerala, opet nisi imao izbora.
Postavljala sam pitanja, svakog božjeg dana
tražila sam rješenja za obećanja,
unosila sam ti se u lice, odgurivao si me trbuhom,
živjeli smo u gegu, ali nije bilo dobro
ako bih se smijala.
Što je jače, jezik ili šaka?
Opet je pukao stol, otpala su vrata.
Mi nemamo više ni ulaza ni izlaza,
a ipak su nam svi otvori zatvori.
***
CRTEŽ
Mislim da sada znam kako bih svoju ljubav nacrtala, bilo bi to ovako, dakle
svakako crnim tušem, kojim bih stanjivala i zadebljavala, koji bih mjestimično
slatkogorkim bojama pojačavala, da istaknem najvažnije među detaljima:
Sitne linije tvoga pametnoga čela pod mojim živčanim završecima,
tvoja bijela koža na donjem dijelu leđa uz rub tamnoplavih traperica,
tvoje izduženo tijelo sa stopalima koja vire preko ruba kreveta, posebno
drugom bojom vrhovi čarapa, jedna ruka, obje ruke ispod jastuka, deka visi
malo nakošena, oči zatvorene, iznad glave oblačić sa snovima, tu ne znam
što bih stavila, bila bi tu možda knjiga, cesta, dom i naravno ja, ali možda bi to bilo
sve u tamnijim tonovima i možda bi to bila noćna mora, još to nisam nacrtala.
***
HALOGENKA
Tu svoju silnu ljubav što me pogoni, što me pogladi i pogodi,
dat ću tu svoju gromku ljubav bićima, stvarima i pojavama,
bit će to sijaset imenica i zamjenica, subjekata i objekata,
obasjanih mojom ljubavlju, obavijenih tom svjetlošću, ona će
sjati kroz noć kao svjetla milijunskih metropola, ona će do tebe
dosjati, u oči će ti usred sna zapičiti, ona će te probuditi, a ti,
ti ćeš pomisliti: o Bože, jao, kako mi se muči, kako je gadljiva,
kako je kičasta i neonski blještava, kako je posve u krivim
nijansama, ta njezina ljubav, ta gadna, kričava, bolesno uporna,
ta prodorna, glasna, titrava, treperava, blesava, plesava, kao
luda lava što se prolijeva kao da nema kraja, nema pepela,
a ja baš volim kad ima bezbroj bolnih živčanih završetaka.
***
PROŠLI SU BROJNI MJESECI
Prošli su brojni mjeseci, ja sam nas na kraju neočekivano preboljela u taksiju,
shvativši da će sve pjesme uvijek biti naše i da je to kao koža, nosivo potpuno
iz nužde, ne iz svjesnog odabira, jednostavno se ljudsko biće od atmosferilija
mora nečime štititi, a to je osnovno, dalje mogu ići neki dodaci, mekani predmeti,
bunde, šalovi, rukavice, no ničega nema bez baze, mi smo meni bazični, ja
druge baze nemam i neću je imati, mene su svi ostavili, zato ja nas nikada neću
ostaviti, ima li ti to smisla, to je patologija.
Prošli su brojni mjeseci, možda si bio u pravu baš svaki put kad si rekao
da nema smisla šibati mrtvoga konja, ali ja sam sklona dozivanju u život
do zadnjega, stvar je u tome da ja to ne radim šibom, ni bičem, sklonija sam
eteričnim uljima, nježnim riječima, sitnim poljupcima, blagim muzikama, a sada,
ako ti se čini da se često izražavam tuđim riječima, tvojim riječima, njegovim,
to ti se ne čini, to je istina, to je zato što nemam svojih, što često više uopće
nemam riječi.
_____________________________________________________________
MARINA KUZMIĆ LASZLO rođena je 1978. u Zagrebu. Završila je studij engleskog i hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i pohađala Klasičnu gimnaziju. Prevoditeljica je, lektorica i urednica, specijalizacija plastični kirurg i psihoterapeut za sve vrste napaćenih tekstova. Njeguje kvalitetne odnose s djecom i mačkama, nešto ambivalentnije s bradatim muškarcima. Zanima je ljubav i psihologija odnosa, uglavnom tim redom. Piše cijeli život, na hrvatskom i engleskom jeziku. Objavljivala je poeziju u školskim i studentskim časopisima (μ, Ka/Os), na književnim portalima (Anna Lit, DPHJ, čovjek-časopis, booke.hr, Libartes, Poetris, Časopis Kvaka, Dunjalučar, Metafora, Fenomeni, Časopis Nemo, Gledište, Zvona i nari), te u književnom časopisu Riječi, a na engleskom u časopisima Balestra i Zest. Na Facebooku objavljuje poeziju i mikroproze. Piše i kratke priče, kao i osvrte (Perkatonic). Pohvaljena je na natječaju za književnu nagradu „Milivoj Cvetnić“ 2022. Pjesme su joj uvrštene u zbornik „Šaputanje lipe“ 2022. Prvu online zbirku, Odlično smo se razumjeli, objavio joj je u veljači 2023. Balkanski književni glasnik. Uvrštena je u zbirku pjesničkog natječaja „Josip Prudeus“ 2023. Ušla je u širi izbor Presing izdavaštva za najbolju zbirku pjesama 2024. i u uži izbor natječaja Perkatonic Skriptorija 2025. Bila je finalistica natječaja „Marija Jurić Zagorka“ za najbolju gorku priču 2025. Ožujak 2025. provela je na književnoj rezidenciji u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu, u sklopu koje je vodila radionice poezije i proze za djecu i mlade. Uvrštena je u zbirku konkursa Zlatna trešnja u Tuzli za najbolju pjesmu za djecu 2025. te u Zbornik „Sreća je sol“ Devetog natječaja Gradske knjižnice Solin za najbolju neobjavljenu pjesmu 2025., kao i u zbirku kratkih priča „357“ Književnih vertikala 2025. Članica je Društva profesora hrvatskog jezika. Bila je urednica na blogu čovjek-časopis – regionalna književna panorama. Od 2025. na Instagramu stvara virtualne književne bedževe koristeći stihove regionalnih pjesnikinja.
čovjek-časopis 