PADAM U SAN, SANJAM PAD
Poskliznem se, odsutno gledam kako se to događa
S muškim djetetom u naručju ponirem kao ošamućena
Zatečena Bogorodica, u padu se ipak prirodno
Poput mačke u nekoliko navrata prevrćem, tražeći
Najbolji način da sletimo dolje u more, na stijene
Pribirem se, u letu odlučujem, čvrsto podižem
Dijete rukama iza svojih leđa, a prsa si
Postavljam naprijed, imam plan: puknut će mi,
Rasprsnuti se grudi, ublažit će nam pad
Ubit ću ženu u sebi da bismo oboje preživjeli
***
POSLIJE ODLASKA
U našem neboderu stvari još na neko vrijeme ostaju iste
Parking je kreativno obojen automobilima iz cijeloga kvarta
Prozor gleda na nebo, zgrade, malu plavu kuću, Konzum, ipak najviše nebo
Skladni mladi par s djetetom svakoga jutra vedro ulazi u dizalo
Umornim i mirnim avetima praznih stanova ne smeta smijeh i glasna muzika
Vitke starice vodeći pse malih pasmina promašuju razizemlje
***
JA ĆU IH IPAK ZADRŽATI
Stvari koje si mi dao, a katkad poželim sve ti ih ljutito vratiti, raskrstiti,
baciti ih pred tebe na stol u svežnju, u vrećici, poslati ti u paketu,
bezbrojne su, raznolike, složene prirode, neodređenoga oblika,
nejasne tržišne vrijednosti, bojim se da je ikakav povrat
unaprijed osuđen na apsolutnu propast, mogu ti eventualno
nadoknaditi vrijednost u novcu, hrani, kavama, prisutnosti, ako bi se
mogla za prisutnost odrediti nekakva striktna satnica,
ali najveći dio čine stvari neuhvatljive, neizbrojive i nemoguće:
one koje ti nisam mogla pružiti natrag ni dok si mi ih davao,
one previše divne da bih ih se ikad realno mogla odreći,
one previše teške da bih mogla poželjeti da ih primiš.
***
U TVOM DIVNOM SKLADU
Svi smo mi uvijek nekakvi, svi imamo svoje javne
i privatne razloge, svoje suptilne i podsvjesne motivacije,
svoja tempa, svoje ukuse, svoja nadograđivana
primarna iskustva, neki temeljito, stručno i dizajnerski usklađeno,
neki skromno i skrpano, ali sebi i svome dosljedno, na vlastiti
način stabilno, na vlastiti poremećeno, i ja sam to u potpunosti shvatila.
I što ću sada, ni na koga se ne ljutim, nikome ništa
ne zamjeram, sve razumijem i opraštam, sebi najviše,
kako je i red, no i drugima sve po redu, ali
čemu da se čudim, kako onda da živim, kako
da pišem, upropastila li si me, empatijo bajna.
***
ŠTO SAM DOZNALA KAD SAM UPISALA U GOOGLE “SVATKO JE”
Svatko je normalan dok ga ne upoznaš
Svatko je sposoban za vezu
Svatko je važan
Svatko je jedinstven
Svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno
Svatko je kovač svoje sreće
Svatko je na svom putu
Svatko je zamjenjiv
Svatko je na kraju sam
____________________________________
MARINA KUZMIĆ LASZLO rođena je 1978. u Zagrebu. Završila je studij engleskog i hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i pohađala Klasičnu gimnaziju. Prevoditeljica je i lektorica, specijalizacija plastični kirurg i psihoterapeut za sve vrste napaćenih tekstova. Njeguje kvalitetne odnose s djecom i mačkama, nešto ambivalentnije s bradatim muškarcima. Zanima je ljubav i psihologija odnosa, uglavnom tim redom. Piše cijeli život, na hrvatskom i engleskom jeziku. Objavljivala je poeziju u školskim i studentskim časopisima (μ, Ka/Os), na književnim portalima (Anna Lit, DPHJ, čovjek-časopis, booke.hr, Libartes, Poetris, Časopis Kvaka, Dunjalučar, Metafora), a na Facebooku objavljuje poeziju i mikroproze. U posljednje vrijeme počela je pisati i kratke priče, kao i osvrte (Perkatonic). Pohvaljena je na natječaju za književnu nagradu „Milivoj Cvetnić“ 2022. Pjesme su joj uvrštene u zbornik „Šaputanje lipe“ 2022. Prvu online zbirku, Odlično smo se razumjeli, objavio joj je u veljači 2023. Balkanski književni glasnik. Uvrštena je u zbirku pjesničkog natječaja „Josip Prudeus“ 2023. Ušla je u širi izbor Presing izdavaštva za najbolju zbirku pjesama 2024. Bila je finalistica natječaja „Marija Jurić Zagorka” za najbolju gorku priču 2025. Ožujak 2025. provela je na književnoj rezidenciji u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu. Članica je Društva profesora hrvatskog jezika. Bila je urednica na blogu čovjek-časopis – regionalna književna panorama.
čovjek-časopis 