TRI PJESME ANDRIJE RADOVIĆA IZ ZBIRKE “METRIČKI SAVRŠEN TROMB”, Fokalizator, Podgorica, 2023.

VELIKI POTOP

Pobožno je slušati kišu; njenu
promisao o bilju, njenu opomenu.

I ja sanjah, kao dječak, potop –
džinovski, užasan. Dovoljno velik
da u glečer pretvori moju baštu.

***

ALCHEMILLA VINCEKI

Danijelu Vinceku

,,Biljke!
Izmišljam im imena da žive sa mnom poklanjam im vrt
Približavam ih svojim navikama i potrebama
Koristim se njihovim zaboravom“

– Branko Miljković, Pohvala bilju

I

epikurejskom mudrošću
sačiniti taksonomiju nepojmljivog

svoj alpinum u Dulovinama
svoj rezervat oreofita

potom otići tiho
jednog vrelog avgustovskog podneva

vratiti se u zemlju
koja te je takvog rodila

II

plemenite travke danas
izgovaraju tvoje ime

u inat pamćenju
i svemu što prkosi Suncu

ti si samonikla
endemska vrsta

pohranjena
u svjetlosti

III

Blagi hlorofili tvoje krvi
sada su memorabilije bilja

tvoj nervni sistem zasigurno
mrežasta nervatura nekog lista

Vilina se rosa
na pomen tvoga imena odaziva

kao noćna frajla
sijaš ispod humke

***

KO ZNA KAKVE JOŠ METAFORE

I

starozavjetni zločini danas
čine se preblagi
dvadeset prvi vijek je
i ljudska patnja neprekidno se umnožava

krv pokreće svijet novine pišu o krvolocima

svakoga dana
samo psovke i uvrede

II

drevni su gradovi odavno na nebu
freskopisarstvo srca prevaziđen zanat

ko zna kakve pošasti još čekaju generacije
kakve aždaje kakve ucjene

kakve još metafore pogodiće zemlju

sasvim neočekivano
kao zemljotres

III

zar se iko mrtav još nada u vaskrsenje

anatomi duše
zarobljeni su u starim knjigama

akvinski avgustin
arapski mistici

i mnogi drugi koje
posljednji
iščitao je požar

IV

arheolozi i astronomi konačno
pronašli su zajednički jezik:

niko nikada neće
riješiti ukrštenicu Sunca

jer ko bi tada na parčetu hartije
utiskivao imena nesanice

sve te biografije ptica

sva vješala sve omče
oko pjesnikovog vrata

V

algoritam vatre sagorjeće matematičare

stare kamene crkve redom
obrašće koprivom

nemam dokumenta
ove su me pjesme imenovale

ko zna kakve još metafore
na jeziku isparavaju
kao živa

__________________________________________________

ANDRIJA RADOVIĆ rođen je 29. maja 1998. godine u Podgorici. Novinar je dnevnog lista Pobjede u redakciji kulture i profesor crnogorskog jezika i književnosti. Pjesme je objavljivao u književnim časopisima Fokalizator, Ars, Trag, Fantom slobode i Panache, a poezija mu je uvrštena i u mnogobrojne regionalne zbornike. Nagrađen je na festivalu Dani Radovana Zogovića 2020. godine u Kolašinu za pjesmu Da li je Orvel bio prorok. Finalista je i dobitnik treće nagrade na Festivalu poezije mladih u Vrbasu 2022. godine, i finalista festivala Dani poezije u Zaječaru. Poezija mu je prevođena na makedonski, njemački i francuski jezik. Krajem prošle godine objavio je zbirku poezije Metrički savršen tromb čiji je izdavač Fokalizator.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.