TU SILAZIŠ
To što si mi pričao o sebi
Sad tek shvaćam
Nije značilo povjerljivost
Trajnu ni jaku
Bile su to one tajne
Koje ne govorimo nikome
Osim ljubavnicima u bunilu
I strancima u vlaku
***
RELJEF
Trajno se procesno dijelim.
Na livade, brda, hridi.
Brazde, uvale, goru.
Imam taj ujed na ravnini.
Imam tu rasjednu plohu.
Nisu svi slojevi sjeli.
Još mi se jako vidi.
***
UVOĐENJE U ZAVOĐENJE
Dobra ti večer. Pogledaj dobro, upoznaj ih.
Ovo su prvi dani naše veze.
Sigurno znaš otprije koji koraci slijede.
Najprije idu ruke, njih se nježno preplete.
Zatim ćemo kopati te neke duboke zdence.
Osvajati ledene stijene, pripremi dereze.
To je ono stanje, to je ono vrijeme
Kad tražiš kompatibilne detalje i teme,
Spremaš se dati mi svoju dušu i tijelo.
Zapravo, ne, spremaš se ustvari
Dati mi svoje tijelo i vrijeme.
Duša se nekako neplanirano uplete.
***
SORTIRANJE
Danas sam malo pospremala.
Nešto sam na police.
Nešto u crnu vreću.
Rekoh si pametno:
Ako se dosad nisi zaljubio u mene,
Ni nećeš.
Onda me strefilo:
Ako se dosad nisam odljubila od tebe,
Ni neću.
***
TIJELA
Primijetila sam da su nam lica slična.
Nešto oko očiju. Usta. Oblik ušiju.
Način na koji nabiremo čelo.
Možda boja kože.
Valjalo bi ti opipati kosu.
Proučiti prste.
Doznati što možeš s jezikom.
I svakako ti provjeriti miris.
Možda smo srodne duše.
A možda smo baš i u rodu.
No prije nego što se upustimo u obiteljska stabla,
U genealogije, analize, krvne grupe,
Isprobajmo prvo, stvarno želim znati,
Znači li slično također i kompatibilno.
Ipak se, naravno, nemojmo ploditi i množiti.
To bi bilo posve izlišno i neodgovorno.
Znam, uvijek pokvarim svaku romantiku.
Možeš se vratiti pa čitati samo prvu strofu.
***
KRONOLOGIJA
Jednom ćeš se, dok me budeš držao u naručju
Odjednom sjetiti detalja iz jedne moje pjesme
I da si me dugo htio oko toga nešto pitati
Razmišljam: je li ta pjesma već nastala
Ili da je idem brzo pisati
***
SLJUBLJENOST
O, bok, ma oprosti, jao.
Nisam te prepoznala.
Znaš kako je, dioptrija.
A ni koncentracija mi
Baš nije neka.
Zapravo, ako ćemo iskreno,
Zaboravila sam potpuno
Kako izgledaš izdaleka.
***
OBITELJ
Dan nam je bio otežan baš svima
Oboljen tvojim raskopanim zubom
Obrinjen mojom tajanstvenom sukrvicom
Obesnažen roditeljskim neslušanjem
I za kraj
I za krah
Obljuvan večernjim jogurtnim obrokom
Ovlaš splahnutu od bljuvotine našeg sina
Potpuno uronjenu u sve naše brige
Zaprimio si me kao neku stresnu pošiljku
Kakve dolaze samo noću u krevet
Dok već napola hrčeš i sve štambiljaš za sutra
A ja sam uočila u laganom zaprepaštenju
Da sam se na tvom jastuku odjednom umirila
____________________________________________
MARINA KUZMIĆ LASZLO rođena je u Zagrebu 1978. godine. Diplomirala je engleski i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i pohađala Klasičnu gimnaziju. Radi kao prevoditeljica i lektorica, specijalizacija plastični kirurg i psihoterapeut za sve vrste napaćenih tekstova. Odlično se razumije s djecom i mačkama, nešto ambivalentnije s bradatim muškarcima. Piše cijeli život, na hrvatskom i engleskom jeziku. Objavljivala je po školskim i studentskim časopisima te povremeno na književnim portalima (književna stranica Anna Lit te stranice DPHJ-a), a intenzivno na Facebooku. Opus joj je ocijenjen vrlo uspješnim i kvalitetnim (među prvih pet) na natječaju za književnu nagradu „Milivoj Cvetnić“ 2022. Pjesme su joj uvrštene u zbornik „Šaputanje lipe“ 2022.
čovjek-časopis 