DVA PONEDJELJKA POEZIJE MARINE KUZMIĆ LASZLO, 1/2

OSLOBOĐENJE

Odjednom
Život mi se sastoji
Od neba, vjetra i mora

Ti si kriv
Nemam gdje držati
Mobitel i internet

Jer rekao si
Na brodu je
Najbolje
Da si gola

***

PROSIDBA

Moj naklon, mladi gospodine
Evo me u majici za po doma
Da pitam za Vaš um i srce

Pa recite, dok još nisu prošle godine
Jeste li sa mnom za jedan dugački
Smijeh kroz suze

***

TEORIJSKE SMJERNICE

Zatječe me dan dok marno brišem veznike.
Takva su vremena, nije doba vezanja.
Eventualno opisnog redanja, najbolje ništa.
Samo isključivo apstraktnog imenovanja.

***

EKLOGA

Ide li, momci
Kaj ima, dečki

Kod mene odlično
Evo kuham ručak
Evo pletem cvijeća stručak
Idila

E, da
Moj muž vam kaže hvala
Zapravo rekao bi vam
I platio pivu
Da nije i on isto
Takva budala

***

BREME

Jednog neočekivanog petka
Nakon tuširanja slučajno mi se
Rastvorio crni mekani bademantil
Slučajno, kažem ti lijepo, a ti ne vjeruj
I sad imam baš jako dobre
Fotke koje nemam kome poslati
Nedovoljno pristojne za opću javnost
A opet puno previše estetične
Za vrlo prosječnog usputnog udvarača
(Koji je ionako potpuno izvisio
Odnosno, pardon, nije ga ni bilo
Pa nemojte me odmah reći
Baki, mami, mužu, ženi)

Kako bilo, lijepo se vidi koliko sam
Vješta fotografkinja
Čeznutljivo sisata
Ezoterično pohotna
I bez tebe malo prokleta

***

PRETVORBE

Sanjam te kako mudro govoriš svojoj mami
O dobrobitima virtualne komunikacije
I kako evo bez toga sad ne biste sjedili
Sa mnom na ovoj kavi, ručku, rođendanu
U kući, vikendici, planinarskom domu
Na moru, na nebu, na kraju svijeta
A eto baš nam je tu zbilja dobro, zar ne

Pospano od jela, umora i čašice dragosti
Gledam te kako se promećeš u djevojku
Običnu mladu dugokosu pametnicu
U groznici tražim ostatke tebe, nije ti slična
Svijetle je kose, punih obraščića, malenih usta
Jedino možda iskrić u oku, dat ću joj šansu
Ni onog prvog tebe nisam oduvijek poznavala

***

POREDAK

Radije bih da pričamo kako se volimo
I kako si mnoge sate mislio na mene
I kako već dugo znam da želim tebe
No činiš se nesklon razgovarati o tome
A i meni bi samoj kad-tad dojadilo
Tako da ovaj humor, ne, nije obrambeni mehanizam
To je samo druga najbolja stvar nakon ljubavi

___________________________________________________


MARINA KUZMIĆ LASZLO rođena je u Zagrebu 1978. godine. Diplomirala je engleski i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i pohađala Klasičnu gimnaziju. Radi kao prevoditeljica i lektorica, specijalizacija plastični kirurg i psihoterapeut za sve vrste napaćenih tekstova. Odlično se razumije s djecom i mačkama, nešto ambivalentnije s bradatim muškarcima. Piše cijeli život, na hrvatskom i engleskom jeziku. Objavljivala je po školskim i studentskim časopisima te povremeno na književnim portalima (književna stranica Anna Lit te stranice DPHJ-a), a intenzivno na Facebooku. Opus joj je ocijenjen vrlo uspješnim i kvalitetnim (među prvih pet) na natječaju za književnu nagradu „Milivoj Cvetnić“ 2022. Pjesme su joj uvrštene u zbornik „Šaputanje lipe“ 2022.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.