BERIĆETNO riječ berićetno me podsjeća na prvog momka tako mi je čestitao neki praznik bila mi je nepoznata ali sam i ja njemu poželjela isto sastali smo se tek nekoliko puta to se u osnovnoj zvala veza izlazila sam s časa biologije da se nađemo kod veceova koji su zaudarali nije bilo važno nije bio važan ni mrtvi miš koji se sasuo sa vodom u korito bože, svi smo pili sa te česme godinama neki su možda i oboljeli samo je on umro sam u studentskom stanu u napadu epilepsije u svojoj vodi udavljen kasnije su svi šaputali zar je bio bolestan hude naše boli zar je on bio a imao je pune džepove žvaka i ledeni zadah preskočili smo ogradu i na betonu iza vrtića pitao me jesam se ljubila prije ja sam se pravila važna i lagala da jesam i to više puta njegove oči od treme padale su po podu više u životu ne vidjeh takvu zbunjenost u čovjeku da nije mrtav sad bih mu priznala da me on ljubio prvi berićetno mu bilo *** CIKLUS gorka je gora, zelene su grane ali je u stijeni skriven kamen ludi odviše gipka da zavazda stane srna treperava nogu da izgubi gorka je gora, visoka je šuma ali po stazama otrovno je bilje odviše sama da ne siđe s uma košuta mlada sanja izobilje gorka je gora, narječje maternje glasovi bližnji od lišća i kore zrela je ženka što se hladu penje zelene grane ponad gorke gore *** PRECIJENJENA moje namjere su umrle od starosti vrijeme je hronično izgubljeno tvoje riječi su nagazne mine poslije kojih visim sa plafona dok se ne nakapam u posudu za kišu a istina ona se mrzne u okviru istina leži na brlogu u mojoj sobi i tu nema ničeg svečanog *** SARAJEVSKA BALADA još uvijek šapćemo o tome promrzle pokušaje u krilu toplimo a sve što radimo sve je mimo svi se pravimo i pričamo o ljudima a ne želimo o njima želimo o idejama i želimo o sebi a ko god se približi dobije odjebi jer nismo spremni i nismo iskreni aj ko će prvi ponekad se izazivamo pa krene ja kad sam bio mali ili ja kad sam bio vani pa počne da se izjednačava i sve priče djeluju slično svi se kao otvaramo a ništa nije lično i svi se lažno smiju kao zajebali smo zbilju a nismo i niko kao nije u grču a svi smo preko tuđih primjera nudimo dijelove sebe kad učini se nemoralno atmosfera ozebe pa trenuci ćutanja traže se upaljači pale se cigare neko spomene pare čisto onako da se živne a ko je kad zadnji put plako to nije pitanje to je sranje šta se tripuješ i šta si emotivna (sigurno radi te boba) ajde ba ustani pleši loptu spusti malo se opusti malo se opusti ________________________________________________________ MARIJA ŠUKOVIĆ VUČKOVIĆ (1993) diplomirala je Opštu književnost i teatrologiju na Filozofskom fakuletetu u Palama. Prvu zbirku pjesama pod naslovom "Onostranost je prilika" objavila je 2019. u Sarajevu. U svojoj prvoj zbirci tretira teme opskurnosti, postavlja pitanja o dimenziji s one strane života, prednatalnom i posthumnom periodu čovjeka, ali se takođe bavi temama sopstva, međuljudskih odnosa i ljubavi. Objavljivala je poeziju u mnogim književnim zbornicima, portalima i časopisima, nekolicina pjesama prevedene su na engleski i italijanski jezik. Priprema drugu zbirku i živi u Njemačkoj.
čovjek-časopis 