***
Šta mi je jezivo?
Kada me drugi gledaju dok jedem,
pogotovo nepoznati ljudi,
a više hrane završi pored usta nego u ustima,
šta mi je još jezivo,
to što te neko može fotografisati
dok prolaziš gradom,
a ti si možda tog dana nekog ili nešto izgubio
i mrziš cijeli univerzum,
što te neko posmatra iz auta ili iz stana
dok ti razmišljaš o smislu života ili
u koliko sati ideš u teretanu,
šta mi je još jezivo,
provesti cijeli život među istim licima,
uporno izbegavati ta lica,
svakog dana tražiti
neko skriveno mirno mjesto i ne pronaći ga
jer neko se uvijek pojavi da te pita
odakle si, kako se zoveš, misliš li rađati.
Šta mi je još jezivo,
to što ne mogu da se jebeno opustim
u ovim godinama
i to što srce postoji samo za sebe
i može me izdati kad god,
a ja sjedim ovde i pijem čaj
kao da je to nešto zauvijek.
***
Nekad je toliko dobro,
strah me je da će se naglo prekinuti
neko će baciti bombu,
neko će skočiti sa krova zgrade,
desiće se stravičan udes na bulevaru,
vatromet će ubiti sve ptice,
nekad je toliko dobro
da više nije,
to su me naučili kao malu
posle svakog reda čokolade.
***
Bilo je ljeto,
ruke su žurile da napišu bilo šta
i zaborave na daljine koje nikako da stignu,
usta su htjela nešto hladno, sa visokim procentom alkohola,
noge su se kretale van grada, pored tijela,
oči su podnosile samo mjesec
pun i crven kao lubenica,
bilo je ljeto,
sve toplo
osim mjesto gdje je trebalo da sjednem
i prihvatim svoj život.
***
JASNA KARAMEHMEDOVIĆ (1989, Nikšić). Objavljivana je na književnim konkursima „Before I die“ ( The Balkan Writers Project) „Tamni dani, svetle noći“„Iz Nikšića s ljubavlju“, „Rukopisi 42“, kao i na brojnim portalima ( Čovjek – časopis, Blacksheep, Fenomeni, Stereo Art, Public figure, Afirmator). Svoju prvu zbirku poezije „Zovem se Sarah Moon“ objavila je 2019 godine. Od 2016. je član redakcije online magazina Insp.
čovjek-časopis 