NAPIŠEM
SE
a onda
počnu problemi
prvo ti ne
vidiš od slova
šumu punu
mostova obraslih korovom
onda ja ne
bih šumu ali bih
poljubac
(nemam usta)
pa ne
bih čvorove ali bih
zagrljaj
(nemam ruke)
pa ne
bih korijenje ali bih
blizinu
(nemam s čim)
tijelo teksta moj je
razrušeni hram
odmaram se u
bjelinama
***
DOŽIVIM BAREM JEDNU
TRAGIČNU LJUBAV
DNEVNO
rodim se i umrem pa
sve ispočetka
ali kad pišem ljubav
ona izmakne
a kad pišem smrt
ona ostane
koliko smrti!
koliko ljubavi!
***
MORAM OVDJE PROĆI
KAŽE VLAK
KAŽEM JA
nema drugog puta za
mene i sve moje
plesat ću si na grobu
ispod naših
davnih rastanaka
ovo nije tužna pjesma
kad jednom odem
bit će kao da sam
došao da me ispratiš
a
tvoj put
i moj put
dva su vago-
na
na
na-
šoj pjesmi
onoj koja nije mogla
nigdje drugdje doći
***
DAVOR MANDIĆ rođen je 1976. godine u Puli. Objavio knjige pjesama „Mostovi“ (Hrvatsko društvo pisaca, 2009.) i “Dva kruga, jedna tuga” (Hrvatsko društvo pisaca, 2021.), zbirku priča „Valjalo bi me zamisliti sretnim“ (Naklada Ljevak, 2014.) i roman „Đavolja simfonija“ (Hena com, 2016.). U pripremi je zbirka priča pod radnim naslovom „Pobjeda“ i scenarij za dugometražni film.
čovjek-časopis 