POEZIJA ANDRIJE RADOVIĆA

PLATONOV SAN

Te ga noći sopstveni glas
trgnu iz sna kriknuvši: Ἀτλαντίς!

Ni sam ne znajući na kojoj je strani
ta riječ izgovorena, on zapisa priču o
ostrvu s one strane Herkulovih stubova.

Svakoga će časa Nju Orleans postati Atlantis
i to Platona ne čini prorokom.

San je potopljeno lice stvarnosti.

Neke istine duboko u nama
zakopane su poput antičkih grobnica.

Mitsko naličje Velikog potopa
nazvah Atlantidom.

***

UPOKOJENI SIZIF

Još samo par strana
još par dana u knjizi
zemaljskog Znanja

koju naizmjenično čitamo i pišemo.

Još par krupnih riječi
reklo bi se
par hiljadugodišnjih biljaka

i nježnih obrtaja oko Sunca.

A onda natrag na klesanje vatre
da iz jedne majušne tačke
jedne srimovane brazde

kamen mrtvog svoga sina opjevamo.

***

DRVENO JAJE

pogano je
pogano

drveno jaje

žumance u njemu ne kuca
proteini ne mirišu

šupak ili glava
njemu je svejedno

pogano je
pogano

drveno jaje

na prevaru razara
hristova jaja

***

VELIKI PRASAK

Maksimalnoj brzini kretanja
tvog tijela
svjetlost se poruguje

trilioni i trilioni
ćelija
sačinjavaju tvoje tijelo

a ti ne možeš da ih vidiš

Sudar dva atoma ustvari
ne razlikuje se od sudara
automobila

svakoga se časa obnavlja
Veliki prasak

***

ANDRIJA RADOVIĆ rođen je u Podgorici 1998. godine. Apsolvent je na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju. Radi kao lektor u dnevnom listu Pobjeda. Poeziju je objavljivao u časopisima za književnost, kulturu i društvena pitanja Ars, Fokalizator i Fantom slobode. Nagrađen je na prošlogodišnjem festivalu Dani Radovana Zogovića za pjesmu Da li je Orvel bio prorok. Pjesme su mu prevođene na makedonski jezik.

Leave a Reply

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.