DENDROTERAPIJA
ptice su monogamnije od sisavaca
i pod krovom u malim intimnim krevetima
rade gužvu u skučenom prostoru
kad se penju jedna drugoj na leđa
ljuljaju grane sitnim potresima tjelešaca
nema namjernog ozljeđivanja u gnijezdu
otisci kljuna jasno su vidljivi
i kao stope na mjesecu ostaju trajno
u nedostatku vjetra koji bi ih otpuhao
predvečer izlaze na rubove košara
čekaju nenajavljene dolaske meteorita
prate mogućnost udara u zemlju
mjesto i vrijeme kad će se dogoditi
a dogodit će se skoro
to nije sporno
tu nema ničega čudnog ni neočekivanog
i bit će precizno
dok sjede u paru
na trenutke intuitivne
kao inuiti
***
AFRODITA
da sam boginja iz grčke mitologije bila bih predvidljiv ljubavnik
stari svijet već uzmiče pred novim
i rimljani nam već spremaju nova imena
aja ogrnuta bijelom plahtom preko ramena
sjedim na vrhu peloponeza
i dok more sikće u prastaru frulu
umačem svoje mitske prste u plićak
ulazim u suton
zeus sjedi na ručniku i jede sendvič
pan pere rogove
spuštam se uz dioniza
pretjerano pohlepna pogleda
(tako je staromodan)
zna da imam hrabrosti presresti ga na pola
samo da vidim kako će me dalje zavoditi
govorim mu o vjernosti jednoj ženi
i to je tek uvod
kako si naivan
bakho
priznaj
samo me želiš zbog riđokosog madeža
onda zbog drugih odigramo poznati scenarij
(tako se zabavljamo kad ne radi amfiteatar)
zeus se drži za trbuh
žena mu koluta očima
slijeva se olimp na plažu i svjedoči našem insceniranom poligonu odnosa
govorim mu
ti samo želiš da te spasim
ja nisam ona koja ne uranja u meso
onda kor pa dioniz pa ja
i završavam predstavu s
žao mi je ako ne možeš drugačije
i da ti pravo kažem
nije mi žao
oblaci oko mjeseca kao krzno oko hostije
u zoru ogrnuti debelim ručnicima
s olimpa promatramo sunce u narančastoj posteljici
dioniz se utapa u zvukovima dupina
ja ustajem i trpam u vrećicu svoju sobnu biljku
i nosim sa sobom
samo daljinski i dijete
samo daljinski i dijete
***
POTKORNJAK
žena koja skuplja ljude u staklenkama
nudi mi da sjednem u sobi punoj lišća
skuplja s poda lovor za čaj
kaže tek usput
dobro došla u herbarij
sprešanu me pincetom unosi u album
na policama se dodiruju staklene tegle
rame uz rame odnosi u formaldehidu
tijela na čekanju
tijela pričvršćena jedna za drugo
pognuta tijela uz otvoreni frižider
odapeta ruka na tuđem obrazu
vezanje kravate
karnevalska maska
leđa pod tušem
umjetne trepavice
sve je u fragmentima kaže
sve su to samo kadrovi i minute
nitko ti se neće potpuno dati
ne postoji cjelina to je varka
zato u prolazu berem ljude
ne cijele
samo dijelove koje ne žele
rukav
pogled
kašalj
grč
pogledaj u ogledalo
sinoć si tamo tješila staricu
potkornjak u tebi ne spava
zato izlaziš iz kuće nepočešljana
tako se drugi okreću za tobom
tako te drugi vide
reže mi jezik
ne mogu te razumjeti oni kojih nema
ne brini
pronaći ćeš način da te čuju
na dimnjaku susjednoga krova
ptica čupa perje
razmiče kljun
kao kirurg
rasparana
usta
note tople kao ugljen
kao kakao
___________________________________________________________________________
VANDA PETANJEK rođena je 1978. godine u Čakovcu. Diplomirala je hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše na hrvatskom i engleskom jeziku. Pjesme su joj objavljene u časopisu Poezija, Polja, Fantom slobode, Tema, Riječi, Balkanski književni glasnik, Književna revija i Mogućnosti, na književnim internetskim portalima te na Trećem programu Hrvatskog radija. Pjesme prevedene na engleski jezik objavljene su u časopisu Live Encounters. Živi i radi u Zagrebu.
čovjek-časopis 