MATADORKA
treba te preživjeti, studeni,
mjeseče zrikavaca mudrosti,
utvrdo božice Mokoš
koja te pretače
u tonovima crvene sa sivim nebom
kao rešetkastom ogradom naših vrtova
koju, u zelenom vremenu, obeščašćuje slak
podatnim pastelom
treba te preživjeti
od korice do predzadnje stranice
jer nagurat ćeš
dane crnoga mraka iz kojega se nebo i duša puši
treba te preživjeti
bez mladenačkog prkosa
i likovanja kako još dišem
u tvom baroknom polusnu
i zato ti se spremam
kroz lišće listopadnih salata
gdje nalazima svraku
i malog tetrijeba
i crno mače
kesten mi dobacuju
treba te preživjeti, studeni,
na zemlji crnoj od skorenog plača
i jauka živih što svoje mrtve ne razaznaju
treba ti pokazati lice
kristala i crvenog drača
umivenu i mladu
da me ne prepoznaju
treba te preživjeti
jer umorio si mi brata
i rastvorio bunar
kojeg sad nosim u uterusu
treba te preživjeti
(opsovala bih ti svaki treptaj sata)
onako kako
se treba živjeti
s podignutom glavom skoliotičnog vrata
pogleda uperenog u tvoje nozdrve
mašući ti crvenom maramom
u šuškavoj koridi,
ti grandiozni barokni polusnu
***
O SUSJEDAMA
Susjeda pali smolu tamjanovca svaku večer
Rekla mi je o susjedi s devetoga kata susjeda
iz kuće nasuprot moje prve susjede
Rastaljuje kamen
U bubregu
Čula sam ga kako se kida u njoj
Bila sam kod nje na kavi
Dala mi je da stavim uho na njena leđa
Vi to vjerujete?
Tamjanovac je prekrio cijelo dvorište
Mislila sam da je dala misu zadušnicu
za pokojnog mačka
A, nije ona imala artritis?
Gastritis? I taj je raskuživala.
E, bila je u Jemenu prošle godine i to su joj tamo dali…
Neki dan mi je rekla:
Susjedice, vi ste tako stari
da je i ova zgrada mlada za vas
I okužila me dimom
Vidite me, sva sam poletna
Iz Jemena
Kao da stižem
U dahu vrelih visoravni
I s okusima Arapskog i Crvenog mora
Rastaljujem sve
starost
tugu
kamen
***
RUSIJA
Naredili su da s maslinastom vojskom
pojure do sela i isprazne stanove od žena i dojenčadi
U visokom žitu crnio se tvoj šešir kao divlja gljiva što juri kroz visoke trave
Tražili su te živog
da pred tobom ubiju roditelje susjedove djece
Žena koju si volio godinama
rekla je da mirišeš na krv
dok joj je sudac grlio vrat
Rezala je zelje
nevješto kao da podiže tešku sjekiru nad panjem
Krvav je čovjek
ležao na podu
Maslinasti vojnik ubrizgavao
mu je serum istine
U napuštenoj kući
gdje limenke su prvo na što čovjek nasjedne
crtao se krug
Nitko unutar zidova ne ostaje i prikrajke stvari samo obrisi utvrđuju
Lakše je zamisliti plodonosno livadu
kao posljednju sliku u umiranju
nego kuće u kojima smo mirisali objede i žestoko ljubili tuđe žene i mamili tuđe muškarce
uvjeravajući sami sebe da tijelo nije posjedovanje
već triko za posudbu
više kao ronilačko odijelo u trenutcima za poniranje
***
ZAPUŠTENI VRTOVI
zapušteni vrtovi imaju plodne grane potkraj godine
na glogu ponekad visi muškat premazan smeđom pastom prezrelosti
karameliziran sladostrašćem
neotkinutosti
tajni život ruža pod morfijem
u nemiru ograničenog vijeka
crvene kale podižu fejzore
plodovi šipka tek sad spremni za dodire
klanjaju se lisnatom generalu
dalije nakinđurenog kankana
polegle su glave od umora
teško je podizati noge u gustišu
vrtovi su i inače izdajice
pokazuju koliko ste bili gladni
a koliko skloni ljepoti
odaju vas svojom prilagodljivošću
kruške i smokve prebacuju stablo
plešu im grane duž susjedove ograde
nema vas da otkinete isklijalo
uklonite trag posteljice
i lako će biti
da plod sam izađe u studenom iz tuđe pupkovine
ježevi će u zaklon
mace zatražiti kofere
mreže božura nosit će im kišobran
u listove kroz blijede ogrozde
zapušteni vrtovi male su prašume
lijane napučuju veliki kukci
i jutra ispijaju magle na čehuljice
a sunce se krvožili kroz ohrabrene latice
bolje je zemlji kad sama stvara
mapu sjemenja, lukovica i vriježa
čuje se grohot kako vrana zakucava
crni orah u koš lastavičjeg gnijezda
bolje je dok te ne obrađuju
ničeš snažnije, ukusnije nepcu
a radost cvata usađuješ u boje
koje su ti namijenili
na početku
____________________________________________________________________________________
SNJEŽANA TRAMBUROVSKI rođena je 1976. godine u Varaždinu. Završila Filozofski fakultet u Zagrebu (komparativnu književnost i hrvatski jezik i književnost). Radi u školi i predaje Hrvatski jezik i Filmsku umjetnost. Intenzivno objavljuje pjesme posljednje dvije godine u časopisu Riječi, Zborniku Gornjogradskog književnog festivala (separat od 12 pjesama), na književnim portalima i dr.
Početkom ove godine gostovala je u Booksi, na književnoj tribini Učitavanje.
Ovogodišnja je dobitnica nagrade “Tea Benčić Rimay” za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama u prozi.
čovjek-časopis 