POEZIJA ANDREJA AL-ASADIJA
IZBJEGLICE (Selam Alejkum Europo)
(iz zbirke pjesama “Pod derviškim sikkeom”, 2018.)
Kamenčići poput očnjaka zarivenih u pete
I skorena pot u pazusima
Na koju se žedne muhe lijepe
Nastavljaju dalje
Kroz mutan pogled moliti
Za suhi komad kruha
Kojeg će kišom nakvasiti
O srce protrljati
I dalje nastaviti
Ondje gdje bijeli golubovi
Nebu govore latinski.
***
LSA
(iz zbirke pjesama “Pod derviškim sikkeom”, 2018.)
Kada je sunce govorilo mongolski
I drveće nijemo tugovalo
Kamenje je bilo isprazno svjedočanstvo
Minulog stoljeća i onog što slijedi
Kada se sve u trenu dogodilo
I oluja i bijes i traganje…
…Niknule su mi oči posvuda
Gdje sam rane imao
I još uvijek se pitam
Gdje to mačke umiru…
***
MI PJESNICI
(iz zbirke “Nebeska geometrija”, 2019.)
Igramo se ritmom nauštrb gramatike
S osjećajem nauštrb simetrije
Kladimo se na tren, na let duše
Kao da nema prošlosti, a sutrašnji je dan bezimen
Bacamo dvije bijele kocke nasuprot vječnosti
I čekamo….
***
CRNA PJESMA
(iz zbirke “Nebeska geometrija”, 2019.)
Uvijek crna
Na crnom
U crnom
Raspleće se
Kao suza u mraku
Ili zvjezdana poleđina
Crno je predvorje
Njezinih snova
I crni stupovi
Njezine duše
Kao crna ponornica
Crno lišće
Crni leptir
Koji leprša
Crna ona na crnom dlanu
Počinje u sjeni riječi
I u trenu pokazuje bijeli osmjeh
A misao joj trag crne tinte ostavlja.
***
SVE JE TU I PLEŠE
(2020, iz zbirke u pripremi)
Većini stvari u koje vjerujem
Niti je pogled uzburkan niti razum ogoljen
Riječi su skloništa
Ramena koja snuju o daljinama
Odavno spomenuta malenkost
Čiji osmjeh satire
Sve veličine osobitosti
Vjerujem u usputna otkidanja
Sve dok se krug ne zatvori
I ponovo se pred sobom ispravi
Ogoljena i bučna
Iskra koja sve povezuje
Vjerujem u tegobu
Koja se na svim jezicima
Isto prešućuje
I nepokolebljiv starčev osmjeh
I nestrpljive dječje ruke
Čežnja od koje grana
Postaje mekša i raste
Vjerujem u suze
S druge strane ekrana
Pred kojom bezobzirni prolaznici
Otpuhuju pepeo s rukava
Gotovi za neka nova nestajanja bestraga
Tresak s kojim nas
Duboko u noći
Zemlja budi
Da bi nas podsjetila na sva imena
Kojom u podne
Glasno kitimo nezahvalnost
Vjerujem radosti u glasu
Onih koji su moju radost podčinili
Na izlazu iz kvarta
Gdje koščati prsti golicaju kontejner
I u centru grada gdje se
Iza modrih zavjesa opet njiše bijeli trbuh
Vjerujem u kemiju koja se oslobađa
U mišićima kockara
Dok se grči za zelenim stolom
A ostaje li išta za nevjericu
Kada je sve ovdje i kad pleše
Bez svrhe i krivnje
Starost i mladost
Daljine koje rađaju volju
I neke grane
Koje samo jednom
Cvjetaju
***
NEDVOSMISLENOST ONOGA ŠTO JESMO
(2020, iz zbirke u pripremi)
Učini da povjerujem
U to što želim biti
Učinit ću da povjeruješ
U to što misliš da jesi
I prije nego nastaviš prema svojoj vodi
Odmori se na tren
U mojim očima, preklinjem te
Daj da bar otkinem
Jednu riječ s grudi tvojih
Toplu kao zavjet
Tešku kao smisao
Da je stavim među dlanove
I odem na pristaništa od sumnji
Gdje ću je suzama politi
I osmjehom zagrliti
Dok u njoj ne isklija
Sjeme onog što htjedoh biti
Dok se ne ispravi, krila raširi
I bljesne, zaronivši
prema Nedvosmislenosti
Onoga što mišljasmo da jesmo.
___________________________________________________________________________
ANDREJ AL-ASADI rođen je 1996. u Londonu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta „Kiril i Metodij“ u Skopju. Autor je pjesničkih zbirki „Midnight Blues“ (2014.) i “Pod derviškim sikkeom” (2018) kojom je ušao u uži izbor za nagradu „Braća Miladonovi“ na Struškim večerima poezije. Za zbirku kratkih priča „Druga prošlost“ (2018) dobio je nagradu za debitantski rukopis „Novi“ izdavačke kuće Templum. Pjesničkom zbirkom iz 2019. „Nebeska geometrija“ ulazi također u uži izbor nagrade „Braća Miladinovi“. Sudjelovao je na više pjesničkih čitanja, izložaba i ostalih kulturnih događaja u R. S. Makedoniji.
čovjek-časopis 