POEZIJA I PROZA SUVREMENIH SLOVENSKIH AUTORA U PRIJEVODU PETRE BOLIĆ: Dejan Koban

1

s popisa životnih postignuća obrisao sam predsjednika države,
brižnoga oca
i uspješnoga knjigovesca.

postao sam voditelj neformalne umjetničke udruge Ignor,
djecu živu ne mogu smisliti, 
propala sam montažerska zvijezda
dnevnika RTV slovenija.

ne usudim se piti svaki dan 
samo zato što se bojim liječnika.

osim toga nemam što raditi u životu.

gledam porniće s dvadesetogodišnjakinjama,
spremam si meko kuhana jaja
u posudici oblika pjetlića,
skupljam markice
(nemam pojma zašto),
udomljavam knjige
i uzgajam Šteficu
(monsteru
koju sam dobio
za 40. rođendan – 
nadam se da neće krepati).

svaki dana kada odlazim iz kuće,
zaključam vrata stana
obujem se
i ključ s privjeskom
(plastičnim sushijem)
pospremim u malen gornji džep ruksaka.

potom učinim prvi korak.

***

ZASTAVE

ljudi hodaju. ljudi trče.
ljudi izbjegavaju. ljudi prelaze.
ljudi obilaze. ljudi se izgube.
ljudi pretječu. ljudi grebu.
ljudi pogađaju. ljudi ranjavaju.
ljudi tonu. ljudi završavaju.
ljudi se usprave i ljudi odu.

životinja izdahne.

***

ŠKANJCI

had teče ravno kroz
najjači mišić.

trzam bolnom gubicom.

***

META

u sebi gubim riječi. u sebi gubim prostore.
oko vrta postavljam otrov. kući premještam temelje.

čekam pravoga sebe kako bi posljednjega sebe 
proždro

***

KRUG

iz ove pjesme neću izaći kao pobjednik.
previše sam ljudi ostavio da u meni istrune.

***

STOLAC

svakoga izgladnjujem sebe.

u zoru mi se u oči
ugnijezdi sram.

***

TERENSKE VJEŽBE

ovdje sam. omekšao. probuši me.
promiješaj. proždri, iščupaj. zatakni.
udaraj, odvagni. rani me. začepi me.
naljuti me. nekrofili nada mnom.
diši za mnom.

šuplji smo. krda smo u očima. nemani.
željezni valjci. svaki za sebe, svaki u svakoga.
rujemo. smrzavamo se. uzimamo se.
pravilno se razrjeđuje, svakim nedodirivanjem
se utapamo, propinjemo, grijemo.

predaleko rujemo.

***

MAČEVI

kroz korake razgovaram s precima.
naš se jezik naziva drečanje.

________________________________________________________________________

DEJAN KOBAN rođen je 1979. Do sada je napisao 12 zbirki poezije od kojih je 5 i objavljeno, dvije su sakrivene u ormaru, tri je bacio u smeće, a četiri je izgubio. Radi kao montažer na državnoj televiziji. Suorganizator je oko 5 serijala čitanja poezije u Ljubljani. Jedan od njegovih najvećih projekata je umjetnička platforma i neformalna udruga Ignor. Inače svoje tekstove interpretira u bendu nevemnevem ili neznam neznam. Ne izgleda lijepo, ali je iskren. Kada uživa u životu, mnogo govori, zbog čega ljudi misle da je obrazovan čovjek, ali ga zanimaju jednostavnije stvari. Ne voli crkve. I mrzi pjesničke intelektualne elitiste. Obožava crvene petokrake i ironiju.

fotografija autora: Gaja Naja Rojec