ČETIRI PJESME DOLORES ATANASOVE-LORI IZ ZBIRKE “NEBO U KRLETCI” / Небо во кафез, 2019.
URBANO STOLJEĆE
Šetam gradom
rovarim po gradu,
kopam po njemu,
kao po punoj ladici,
tražim jedno, a nalazim drugo:
Na radiju otkucava točno vrijeme.
Radio se dere, skviči i mijauče,
do mene sjeda rastresena zadnjica
posljednjeg hita.
I prolazim kraj starice
Koja mlitavo sjedi na klupi ispred bolnice,
Prekriženih nogu kao olabavljena pletenica,
glave oslonjene na ruku i bijelog poveza preko oka,
star duša skvrčena usred vlastitog brodoloma.
Antigusar.
Hodam polako,
pješački je prazan,
ali čekam da netko prođe.
Kad, eto nje, u velikoj muškoj majici,
opuštenih grudi, počupane kose,
lica pregladnjelog vojnika s ratišta;
na velikoj majici natpis
LIFE IS FUN!
Poginuli borac.
I prolazim žmireći,
vozim nasumice,
u strahu otvaram oči
i vidim njega,
sagnutog nad trošni bicikl,
vrti pedalu, zateže lanac,
trodnevne brade,
opaljen suncem;
da je bar tmina u njegovoj glavi
bila sjena hladna da mu ohladi dušu.
Sam svoj mučenik.
(trebam češće biti doma,
češće žmirkati,
a to mi rijetko kad uspijeva).
***
IZGUBLJENE RUKAVICE
Grad je prepun izgubljenih rukavica.
ostat će ležati na nekom nogostupu,
između dva autobusna sjedišta, ispred kioska,
u kanti u kutu neke učionice.
Grad je prepun izgubljenih rukavica,
Koje, kao sjećanje na tuđe živote,
nikom ne trebaju,
osim onima koji su ih izgubili.
***
OSUĐENI NA SLOBODU
Čovjek živi poput leptira
uhvaćen između dva dlana,
udara krilima
o stijenke šaka
ostavljajući na njima trag.
Kad se dlanovi otvore,
leti na sve strane
osuđen na slobodu.
***
JEDAN ŽIVOT, JEDNA SMRT
Srećemo se, dva stranca
na mostu između dvije planine,
tu, u najtežoj točki
sreće nam se vrijeme
prije našeg susreta
i svega što dalje slijedi.
Mi smo dva od četiri, od tisuće jajašca pacifičkog lososa
koja nisu završila pod kamenom,
ni u kljunu neke ptice.
Koliko nas to čini posebnima?!
I evo nas oboje s jednim životom
i dugim putom do mora gdje ćemo živjeti,
I dugim putom natrag po rijeci, gdje ćemo umrijeti.
Jedan život, jedna smrt,
i sve ljubavi, svi dronjci
duha i tijela,
sve vrijeme koje nam je dano
i mi oboje u njemu.
_____________________________________________________________
D.A. LORI (Dolores Atanasova-Lori) rođena je 26.10. 1974. u Njemačkoj. S obitelji seli u Ohrid gdje živi do studija anglistike na Filološkom fakultetu u Skopju u kojem živi i danas i radi kao profesor engleskog jezika.
Njezine su pjesme prvi put objavljene u Bookboxu, nakon čega slijedi suradnja s izdavačkom kućom „Blesok“ koja 2014. objavljuje njezinu prvu zbirku „Buđenje u trećem licu jednine“. Dvije godine kasnije, 2016, u izdanju „Antologa“, izlazi iz tiska zbirka „S vjetrom pod rukom“, a 2019. i treća zbirka „Nebo u krletci“ financirano sredstvima Ministarstva kulture R. Makedonije. Njezine su pjesme objavljene u pjesničkoj zbirci „100 000 pjesnika za promjenu“ i u e-knjizi Poetiskon, online časopisa za umjetnost i kultru „Slovokult“ i na Fixpoetry, njemačkoj e- platformi za književnost. Također, pjesme su joj uvrštene i u monografiju „Astalne projekcije“ , kao i u Sovremenost, najstariji makedonski časopis za književnost, kulturu i umjetnost.
Dobitnica je međunarodne nagrade Antevo slovo, prvi put dodijeljene 2017. u okvirima talijanske pjesničke manifestacije Angelo La Vecchia, i nagrade „Todor Čalovski“ za 2019. Uskoro izlazi iz tiska i njezina četvrta pjesnička zbirka „Podići će se valovi“ (Ќе те фати бран). Bila je među pet nominiranih za nagradu „Braća Miladinovi“ za najbolju knjigu (“Nebo u krletci”) u okviru manifestacije Struške večeri poezije.
Pjesme su joj prevedene na njemački, engleski, srpski i španjolski
čovjek-časopis 