BRŠLJAN
kao bršljan ću se razrasti
kako bih punila ulice
ceste
parkove
moje će vitice preplesti krovove
a listovi će zimom žutjeti
razrast ću se šumama
voćnjacima
obalama
kako bih zasjela na klupice
i penjala se starim deblima
kao bršljan ću se razrasti
svijet pokriti svim svojim zelenilom
tada ću postati
tako velika da me nigdje više neće biti
***
MOJI MUŠKARCI
moji su muškarci od papira
u snovima mi se kidaju
i penju
po rubovima moga kreveta
drže se za moje noge
ujutro ih
utapam u čaši vode
a potom me straše iz lokava
i u odsjaju stakala
moji su muškarci od papira
na njima gasim cigarete
i uz mene padaju u prazninu
***
*
izvijam se
udovi prepleću tamu
a usne pohlepno
grizu tvoju kožu
vrućina skida pokrivače
jagodice traže tvoje
nemoćno izložena
prikrivenim pogledom
bez strasti
moje noge pred tobom leže
ne želiš
onda ćemo šutjeti
***
CIGARETTES AFTER SIX
šest nije puno
ali je dovoljno
da se nahrani rak
da si pri padu
razbijem mozak
da se sramim
skorene sperme
u lijevom kutu osmijeha
ponekad je ipak najlakše
poslušno raširiti noge
i nagnuti se preko balkona
pušim
nemojte reći mojoj mami
***
DJEVOJČICA
iz pupka mi je izraslo dijete
djevojčica
i odumrlo
nisam imala pupčanu vrpcu
kojom bih je održala na životu
nisam marila za uspavanke
nisam tugovala
jer nije imala život
da bi ga izgubila
nisam je željela
bila je moja
začula sam disanje
bića
koje je jedva još živjelo
na trenutak sam poželjela
da iz trupla zaista
izraste dijete
djevojčica
ostavila sam je na podu
da nahrani vrane
***
*
skinuti kožu
i sakriti je pod otirač
postati krezuba neman
potom žvakati
ustajale ulične lampe
ostati cijela
i raskuhati se na komadiće
za postarana ustašca
pohlepna za blizinom
prodrijeti u zidove
pustiti
da se dive
tvojoj mladosti kada propada
sanjati
i samo sanjati
i snova se odricati
zbog gorkih načela
udobno istrunuti
uz obiteljski život
_______________________________________________
URŠA MAJCEN (1998) studentica je ljubljanske Akademije dramskih umjetnosti. Radi kao dramaturginja, scenaristica, pjesnikinja i dramatičarka. Njezini su tekstovi zaživjeli i na čitanjima i na filmskom platnu. Poeziju čita na Mladim rimama te Ignoru, a piše za nekoliko književnih časopisa. Nekada je navodno dobila i neke nagrade. No, važno je da se kroz stvaranje uvijek iznova uči skidati kožu i disati bez nje.
čovjek-časopis 