JAMA
(porno parafraza)
Bijes erosa mi je bilo svjetlo i tama!
Divlju noć sam imala, snagu primala,
snagu istkala iz svih svojih jama.
Kaplja sperme iz njihovih jaja
Palila mi grlo, pičku, šupak.
Svud po tijelu tekao je vreli vrutak.
Cijelo tijelo bje mi pička,
nigdje mozga, želuca da se okrenu,
čim osjetih nagona stijenu, stid je pao u sjenu.
Duboko u nutrini još je treperio dah
Goranove sperme, pokreti njegova kurca
Još su mi odzvanjali o tjeme.
I osjetih, moja pička, moja vulva
Sada mora biti kurva,
da se puni, da se buni
što je srce prazno,
srce što je nekoć bilo ispunjeno, mazno.
Cijele noći po meni padale su kapi
Tople i guste iz nekih ljudi
što ne znadoh im ćudi, ni djela
iz nekih tijela koja mirisahu na jaka jela.
Zaranjahu oni u mene jako, da vikah,
u bolu: “Tako, tako!”
Jer posljednji eros prije divlje noći
Bilo je ono što mi zamračilo oči
Kako bljesak sperme iz Goranove tame
Nestaje put njene ogromne jame.
I njen vrisak, skvik, potom njegovo ooooh.
Oh, kako ležali su u miru strasnom!
Miru što razdire me u bolu strašnom!
O bolna, jasna sliko istine, laži,
Zašto mi razbi svijet, iluziju, kaži, kaži!
Zašto me svemir sabrao u samoću?
U jedno jedino ja, da tada
Sama morah sebi reći: “ne” ili “da”
***
autorica o pjesmi: „Jama” pulsira cijelim romanom kao metafora propasti – propasti bez nade. Kod I. G. Kovačića jama je grupna grobnica, simbol ratnog stradanja, dok je u „Sanjarici” jama grob za iluziju ljubavi kao osovine na koje su fiksirane ostale vrijednosti. Kada junakinja romana slučajno ugleda porno uratke svog dragog – njen svijet se ruši žestinom kojoj je emotivni ekvivalent bol utkana u slavnu Goranovu poemu. Zatečena, junakinja pokušava izvršiti suicid, ali ga – nakon bolnih kontemplacija zamijenjuje razvratom kao nadomjestkom za smrt. Nakon više referenci na „Jamu” junakinja bilježi svoju porno inačicu „Jame”, premećući tanatos u eros.
____________________________________________________________________________
ZORICA RADAKOVIĆ objavila je knjige: Svaki dan je sutra (knjiga-projekt, “Quorum”, Zagreb,1984.), U mraku mrtav čovjek (poezija, “Quorum”, Zagreb 1989.), Bit će rata (poezija, “Zrinski”, Čakovec, 1990.), Ke ima vojna (poezija, prijevod; Makedonska kniga, Skopje, 1993.), Pola jedan (poezija, “Perun”, Zagreb 1995.), Eto muha (poezija, “Areagrafika”, Zagreb, 1999.), Stoj na glavi (drame, „POP&POP”, Zagreb, 2002.), Žene, muškarci, psi (pjesme, POP&POP”, Zagreb, 2002.), Sanjarica (roman, „Fraktura”, Zaprešić, 2017.).
Uz poeziju i prozu piše i dramu, radio dramu, eseje i članke. Za dramu „Susjeda” dobila međunarodnu nagradu u Beču pa je tamo i praizvedena na njemačkom, a potom i na hrvatskom u zagrebačkom ZKM-u. U radio-dramskom radu kao autor i dramaturg okušala se u svim žanrovima, od fantastike do krimića. Priče i poezija su joj zastupljene u antologijama i pregledima.
Član je hrvatskog P.E.N.-a. Samostalna umjenica, član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Živi u Zagrebu.
čovjek-časopis 